1. SAŽETAK
Anksioznost (lat. anxius – uznemiren, uzrujan) je stanje tjeskobe koje se
karakterizira osjećajem unutarnje uznemirenosti i uplašenosti, straha da će se nešto
strašno dogoditi – uz psihomotornu napetost i nemir.
Tjelesna izražavanja anksioznosti su pokušaji da se tjeskoba i napetost
oslobode putem tijela. Zbog toga je tjeskoba praćena simptomima oterećenja voljne
muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava, povećanim
očitovanjem pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.1
Anksioznost nije vezana za konkretan objekt ili osobu. Češće pogađa žensku
populaciju (2:1 u odnosu na mušku populaciju). Obično je uzrokovana stresom, ali je
osjetljivost na stres povezana s genetskim faktorima.
Anksioznost je sastavni dio života i povremeno svi imamo ovakve osjećaje. O
bolesti se govori tek kada je anksioznost stalno prisutna (opći anksiozni poremećaj),
kada se javlja u nekim posebnim situacijama koje uobičajeno ne plaše, npr. ulazak u
dizalo ili vožnja tramvajem, odlazak od kuće, socijalne situacije (fobije) ili kada se
iznenada pojavljuju u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju se
naziva panika (panični poremećaj) i kada ta anksioznost pojedinca značajno
ograničava u postizanju osobnih, profesionalnih ili nekih drugih ciljeva i na taj način
mu smanjuje kvalitetu života.
Kada se jedanput krug anksioznosti pokrene, sam sebe održava preko
simptoma, misli i osjećaja koji međusobno povećaju anksioznost. Stoga je važno
razumjeti kako nastaju simptomi i na koji način se održavaju kako bi se prekinuo krug
utjecaja i time kontrolirala tjeskoba.
Ključne riječi: anksioznost, prevalencija, psihički simptomi, tjelesni simptomi,
čimbenici rizika, „baby blues“.
UVOD
1 Gregurek R, Peršić-Brida M, Begić-Jokić- Tjelesne manifestacije tjeskobe tijekom grupne
psihoterapije. Liječnički Vjesnik 1996;118:63-7.
1

2. Poremećaji anksioznosti su najčešći emocionalni poremećaji, koji zahvaćaju i
mlade i odrasle ljude. Anksioznost izaziva život u dobu brzih socijalnih i tehnoloških
promjena u kome je naglašen nedostatak temeljnog osjećaja sigurnosti.
Postoji puno naziva koji se koriste za anksioznost, kao što su tjeskoba,
zabrinutost, panika, nervoza, napetost, osjećaj da je osoba na rubu, pod stresom i sl.
Svi ovi izrazi opisuju stanje neugode koje se očituje kao niz tjelesnih i psihičkih
simptoma koji se javljaju u situacijama koje pojedinac doživljava ugrožavajućim ili
opasnim, kada postoji strah od posljedica i ishoda neke situacije.
Anksioznost je normalna reakcija na situaciju koja osobu zabrinjava ili koju
doživljava kao prijeteću. Može se doživljavati kao mala nelagoda - pa sve do vrlo
izražene panike.
Prevagom jurnjave, brige i stresa u našem organizmu dolazi do neravnoteže,
koja se najčešće prvo očituje kao blaži psihički poremećaj, a kasnije (ovisno o duljini i
intenzitetu disbalansa) kao teži psihički, ali i somatski poremećaj. Oni mogu ozbiljno
narušiti život osobe, a često ostaju nedovoljno prepoznati i liječeni.
Psihofarmakoterapija predstavlja temelj uspješnog liječenja anksioznih
poremećaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivno-emocionalno-
bihejvioralne terapije i promjene životnog stila i bazičnih uvjerenja
pacijenta često je nemoguće postići izlječenje
Da bismo se uspješno borili protiv anksioznosti, trebamo se bolje upoznati s
ovom psihičkom pojavom.
DEFINICIJA
2

3. Anksiozni poremećaji (AP) predstavljaju skupinu različitih medicinskih stanja u
kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir.
Stanje se može nazvati anksioznim poremećajem kad je snažno i dugotrajno,
te ograničava psihološko i socijalno funkcioniranje osobe.
Pet glavnih tipova anksioznosti:
• generalizirani anksiozni poremećaj
• fobije
• opsesivno-kompulzivni poremećaj
• panični poremećaj
• posttraumatski stresni poremećaj – PTSP
Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
Ovo je anksiozni poremećaj kojeg karakterizira kronična tjeskoba, pretjerana briga
i napetost, čak i ako ne postoji neki poseban razlog za to. Ova stanja često prate
fizički simptomi, gdje naročito spadaju umor, glavobolja, mišićna napetost i bol,
teškoće s gutanjem, znoj, probadanje u predjelu srca i ostalo. Zbog neugodnosti u
predjelu srca kod ovih bolesnika često se posumnja na mogući infarkt gdje se
nakon pregleda ne pronađe ništa što bi upućivalo na stvarni infarkt.
Socijalna fobija
Ovaj poremećaj karakterizira tjeskoba vezana uz određene društvene situacije.
Ona može biti ograničena na jedan oblik situacije, kao što su objedovanje s
drugim ljudima. Ali problem može biti i ozbiljniji, i to je slučaj kada osoba osjeća
simptome svaki put kada se nađe među ljudima. Lupanje srca, ubrzano disanje,
znojenje, povraćanje, teškoće izražavanja neki su od simptoma koji obilježavaju
ovaj poremećaj.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
3

4. Ovaj poremećaj karakteriziraju ponavljajuće i neželjene misli (opsesije) i/ili radnje.
Stalno ponavljanje nekih radnji kao što je pranje ruku, provjeravanje da li je
štednjak isključen, ili da li su vrata zatvorena, čišćenje osoba radi nadajući se da
će opsesivne misli otići ili da će ih spriječiti. Međutim, obavljanje ovih takozvanih
'rituala' daje samo trenutno olakšanje. Izbjegavanje njihova obavljanja samo će
povećati tjeskobu. Osobe s ovim poremećajem osjećaju neželjene misli, slike ili
poticaje da neprestano obavljaju neke radnje za koje nema racionalnog razloga da
ih učestalo rade.
Panični poremećaj
Ovaj poremećaj karakteriziraju neočekivane i iznenadne epizode praćene
simptomima kao što su bol u grudima, lupanje srce, gubitak daha, vrtoglavica, trnci
i žarenje u tijelu isl. Ljudi s ovim poremećajem osjećaju iznenadnu opasnost bez
ikakvog racionalnog razloga.
Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)
Ovo je oblik anksioznog poremećaja koji se pojavljuje nakon izlaganja nekom
zastrašujućem događaju ili događajima u kojem je došlo do ozbiljnog tjelesnog
ozljeđivanja ili je takva mogućnost samo postojala. Traumatični događaji koji mogu
uzrokovati PTSP uključuju nesretne slučajeve, silovanje, napad od druge osobe,
ratna iskustva. Osoba proživljava kompulzivne misli i sjećanja te se osjeća
emocionalno praznom, naročito je prisutno emocionalno udaljavanje od drugih
ljudi, naročito onih bliskih. Praznina, problemi sa spavanjem neki su od popratnih
simptoma.
U tablici br. 1 su izneseni podaci o učestalosti, spolu i dobi pacijenata s anksioznim
poremećajima.
4

5. tablica br. 1
IZVOR:
http://www.mentalnozdravlje.ba/bih/images/stories/resursi/vodici/rs/anksiozniporemecaji.pdf
5

6. DEFINIRAJUĆA OBILJEŽJA
Pod definirajućim obilježjima podrazumijevamo simptome i znakove na temelju
kojih možemo prepoznati da postoji dijagnoza. Dijagnoza se postavlja na temelju
dogovorenih kriterija prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO) ili DSM-IV Američkog psihijatrijskog udruženja
(APA).
Anksioznost može biti prisutna kao simptom ili sindrom u cijelom nizu različitih
primarno tjelesnih i neuroloških bolesti i značajno utjecati kako na stupanj patnje
bolesnika tako i na ishod liječenja. S druge strane primarno anksiozni poremećaji
mogu imitirati različite primarno tjelesne ili neurološke bolesti i potaknuti na
obavljanje brojnih skupih pretraga.
Slika br. 1 prikazuje najčešće simptome anksioznosti.
slika br. 1
IZVOR:
http://www.apa.org/topics/anxiety/index.aspx
6

7. UZROCI/ČIMBENICI RIZIKA
Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u
kojemu čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha. Ona predstavlja
anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i unutarnjim silama. Osjećaj
anksioznosti, usporedo s tjelesnim smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini.
Na nastanak anksioznih poremećaja utječu različiti faktori kao što su:
· iskustva u djetinjstvu
· stresne situacije
· osobna osjetljivost
· načini sučeljavanja sa stresom
Uzroci anksioznih poremećaja leže pretežito u psihološkim čimbenicima i njeni
potencijalni izvori često ostaju neprimijećeni ili nesvjesni. Međutim, dokazana je i
uloga genetskih utjecaja.
Stoga je potrebno pridati važnost predispoziciji ili sklonosti neke osobe ka
anksioznom reagiranju u stresogenim životnim situacijama.
7

8. PRIKAZ SLUČAJA
Postpartalno vrijeme kod žena je vrijeme velikih emocionalnih promjena, često
uz povećan stres i tjeskobu. Veliki utjecaj na ovo stanje, osim psihičkog stresa zbog
samog poroda, imaju i hormonalne promjene koje se događaju za vrijeme i nakon
poroda, zatim umor i neispavanost, bol uzrokovana epiziotomijom ili carskim rezom,
mastitis, ili bilo koji drugi problemi sa zdravljem mame ili bebe. Psihološki cimbenici
takoder mogu odigrati važnu ulogu u razvoju anksioznog poremecaja u tom periodu.
U radu prikazujem primjenu sestrinskog procesa u pacijentice kod koje su
nakon poroda uočene blage anksiozne promjene. Anksioznost se manifestira i na
fizičkoj i na psihičkoj razini.
Proces započinje uzimanjem sestrinske anamneze kako bi se utvrdile
pacijentičine potrebe za zdravstvenom njegom.
U skladu s time, definiraju se ciljevi i planiraju intervencije.
PROCJENA – sestrinska anamneza
• pacijentica N.N. 24 god. studentica, neudata, iz okolice ZG
• visoka je 170 cm, težina 82 kg, afebrilna, RR 140/95 mm/Hg na desnoj ruci u
sjedećem položaju, puls 85, dobro punjen, ritmičan, disanje frek/min 16.
• na odjelu rodilišta je treći dan, rodila zdravo muško dijete (Apgar indeks 10)
• trudnoća uredna (pacijentica hipersenzibilna)
• pacijentica ima česte glavobolje
• žali se na neugdan osjećaj ‘lupanja srca’
• pokazuje znakove anksioznosti
učestale promjene raspoloženja
emocionalna labilnost
oscilacije apetita
negativne (crne) misli
osjećaj osamljenosti, tuge i beznađa
8

9. • kod pacijentice je procijenjen blagi stupanj anksioznih promjena - “baby
blues”
CILJ broj 1:
educirati pacijenticu o “baby bluesu” (postporođajnoj anksioznosti)
INTERVENCIJE:
• pozorno slušati i stvoriti atmosferu povjerenja
• saznati što pacijentica zna o svom stanju
• objasniti da se ne radi o patološkom stanju već o normalnoj reakciji na novu
situaciju
• omogućiti terapijski razgovor s psihologom ili psihijatrom
EVALUACIJA:
pacijentica osvijestila postojanje anksioznosti i aktivno će sudjelovati u liječenju
CILJ broj 2:
pacijentica će otvoreno govoriti o svom anksioznom stanju
INTERVENCIJE:
• ohrabriti verbalizaciju osjećaja, percepcije i strahova
• pokazati razumijevanje i želju da joj se pomogne
• osigurati vrijeme za pažljivo slušanje i razgovor
• osluškivati verbalne i razviti osjetljivost za neverbalne znakove anksioznosti
• pokušati razumjeti pacijentičino viđenje situacija koje izazivaju zabrinutost,
strah, tjeskobu, nemir...
EVALUACIJA: pacijentica otvoreno govori o anksiozosti
9

10. CILJ broj 3:
pacijentica će koristiti nemedikamentozne metode liječenja
INTERVENCIJE:
• budući da pacijentica doji i pati od blage anksioznosti, liječit će se bez
upotrebe medikamenata
• educirati pacijenticu kako i kojim vježbama disanja smanjiti simptome
• pomoći pri usvajanju tehnika relaksacije (autogeni trening, progresivna
mišićna relaksacija, vizualizacija, preporuke za rad s negativnim mislima)
kojima se kontroliraju simptomi anksioznosti
EVALUACIJA:
izvježbanim tehnikama pacijentica postiže psihičku i fizičku opuštenost
ZAKLJUČAK
Anksiozni poremećaji imaju veliko medicinsko, socijalno i ekonomsko
značenje zbog svoje učestalosti, negativnog utjecaja na kvalitetu života, radno i
socijalno funkcioniranje, te velikih indirektnih i direktnih troškova.
Prema „Izvještaju o svjetskom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz
2001. godine“ mentalno zdravlje je nacionalni kapital.
Kroz cijelu povijest medicine, priznaje se jak psihički utjecaj liječnika na
bolesnika u procesima ozdravljenja, u prvom redu od oboljenja psihogene prirode. Tu
je velika uloga liječnika obiteljske medicine čija je zadaća prepoznati i liječiti sve
blago (do umjereno) izražene anksiozne poremećaje.
10

11. Neprepoznati i neliječeni anksiozni poremećaji često dovode do alkoholizma i
tabletomanije. Prevencija mentalnih poremećaja i unapređenje mentalnog zdravlja od
ključnog je značaja za svaku zajednicu.
11

12. LITERATURA
• Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu. 1992.
• Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996.
• http://www.mentalnozdravlje.ba/bih/images/stories/resursi/vodici/rs
/anksiozniporemecaji.pdf
• http://www.apa.org/topics/anxiety/index.aspx
• http://www.scribd.com/doc/47106659/anksioznost
• http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/89/Anksiozni-poremecaji.html
12