Osho biti u ljubavi

. sa:?.;?.
BITI U
iv-
M
'S't'ieSrtfl'
■■ ■-L
•• yQ]š^A^
LJUBAVI
'^:m
đ¥i
. m::

u ovoj nas ozbiljnoj i izazovnoj knjizi Osho-jedan od najrevolucionarnijih mislilaca našeg doba - potiče da se zapitamo što znamo o ljubavi, odnosno što mislimo da znamo, te nam pokazuje da bi ljubav mogla biti prirodna, ispunjavajućai bezposesivnosti i ljubomore.
Svojom nas karakterističnom duhovitošću i razumijevanjem Osho navodi da se odupremo nezdravim obrascima mišljenja i ponašanja u ljubavnim odnosima te da ponovno otkrijemo smisao ljubavi. »Kad postanete spremni istraživati svijet ljubavi, već ste pretrpani svakakvim glupostima o ljubavi tako da ne postoji gotovo nikakva nada da ćete uspjeti pronaći izvorno i odbaciti lažno.«
Odgovarajući na pitanja s kojima se suočava mnogo zaljubljenih, Osho govori o novim načinima na koje možemo voljeti i koji će zauvijek promijeniti odnose medu ljudima. To su:
• Ljubav bez ovisnosti •
• Odbacivanje očekivanja, pravila i zahtjeva •
• Odbacivanje straha od osamljenosti •
• Osjećaj da smo potpuno prisutni u odnosu •
• Održavanje ljubavi mladom i živom • Partnerstvo u kojemu obje osobe mogu rasti i mijenjati se • Oslobađanje od ega kako bismo se mogli predati ljubavi •
Biti u ljubavi nadahnut će vas da ljubavi ponovno poželite dobrodošlicu u svom životu te da doživite radost istinskog života tako što ćete živjeti ljubav u odnosu s drugima.
v|bjZ 1000 CVJETOVA
www.vb2.hr
t ! '

vibiz
biblioteka 1000 CVJETOVA
knjiga 103.
glavni urednik: Drago Glamuzina
Osho
Biti u ljubavi
izdavač:
V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Dračevička 12 tel; 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr
za izdavača;
Boško Zatezalo
urednik knjige:
Bruno Šimleša
lektura:
Tanja Tolić
korektura;
Nela Katić Novačić
grafička priprema; V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
CICERO d.o.o., Beograd siječanj 2012.

Osho Biti u ljubavi
Kako voljeti svjesno i bez straha stupati u ljubavne odnose
s engleskoga prevela; Radha Rojc-Đelčec
vlblz
ZAGREB
2012.

V[biZ biblioteka
1000 CVJETOVA
knjiga 103.
naslov izvornika:
Osho
BEING IN LOVE
copyright © 2008 by Osho Internationa! Foundation, Switzerland This translation published by arrangement v/ith Harmony Books, a division of Random House, Ine.
AH rights reserved.
copyright © 2012. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o.
Zagreb
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 781635.
ISBN: 978-953-304-316-6

sadržaj:
7 Uvod; Što je ljubav?
15 PRVI DIO; Prijelaz od »ja« do »mi«
17 S onu stranu ovisnosti i dominacije 23 Prirodni stupnjevi života i ljubavi 33 Svijeća svjesnosti
37 DRUGI DIO; Ljubav je lahor
39 Besmislice u vašoj glavi
55 »Ljubav je bol« i druga pogrešna uvjerenja 73 Privlačnost i odbijanje
83 Napuštanje kluba slomljenih srca
105 Srodne duše ili cimeri u zatvoru?
133 Ljubav i umijeće nedjelovanja
153 TREĆI DIO: Od odnosa do zajedništva - ljubav kao stanje postojanja
155 »Ljubav« je glagol
161 Savjetovalište za parove - mudrost za življenje i rast u ljubavi 181 Jedino ljubav vječna jest
187 O autoru
189 Oshov međunarodni centar za meditaciju
Mohsom

Uvod: Što je ljubav?
Nažalost, moramo postaviti to pitanje. Kad bi sve bilo normalno, svi bismo znali što je ljubav. No, to zapravo nitko ne zna ili samo rijetki nešto znaju o ljubavi. Ljubav je postala jedno od najrjeđih iskustava. O njoj se govori. O njoj se snimaju filmovi i pišu priče, skladaju se pjesme, vidimo je u televizijskim emisijama, o njoj slušamo na radiju, čitamo u časopisima - razvila se golema industrija koja vam predstavlja ideje o tome što je ljubav. Mnogi ljudi rade u toj industriji i pomažu ljudima shvatiti što je ljubav. No, ljubav je još nepoznata pojava. A o njoj bismo najviše trebali znati.
To je gotovo kao da nas netko pita: »Što je hrana?« Zar se ne biste iznenadili kad bi vam netko postavio to pitanje? Takvo bi pitanje bilo smisleno samo kad bi ga postavila osoba koja od rođenja gladuje i nikada nije okusila hranu. Vrijedi li isto i za pitanje: »Što je ljubav?«
Ljubav je hrana za dušu, ali vi ste izgladnjeli. Vaša duša uopće nije primila ljubav, stoga joj ne poznajete okus. Zbog toga je to pitanje smisleno, iako je to žalosna činjenica. Tijelo prima hranu, stoga se održava na životu, ali duša ne prima hranu pa je mrtva ili se još nije rodila, ili je uvijek na samrtnoj postelji.
Rađamo se posve sposobni da pružamo i primamo ljubav. Svako se dijete rađa ispunjeno ljubavlju i savršeno dobro zna što je to. Djetetu ne morate govoriti što je ljubav. No, do problema dolazi zbog toga što majka i otac ne znaju što je ljubav. Nijedno dijete ne dobiva roditelje kakve zaslužuje. Takvi roditelji jednostavno ne postoje na Zemlji. A kad dijete jednoga dana postane roditelj, do tada je već izgubilo sposobnost za ljubav.
Čuo sam za dolinicu u kojoj bi djeca oslijepila već tri mjeseca nakon rođenja. Bilo je to malo, primitivno društvo. Uzrok je bila muha koja je raširila zarazu čija je posljedica bilo sljepilo, tako da je čitava zajednica bila slijepa. Svako se dijete rađalo savršeno zdravih očiju, ali bi najviše za tri mjeseca oslijepilo zbog muha. Ta su se djeca kasnije tijekom života zacijelo zapitala: »Što su oči? Na što mislite kad kažete riječ 'oko'? Što

B I T I U L J U B A V I
je vid? Što je gledanje? Što pod time mislite?« Ta su pitanja za njih bila važna. Rađali su se obdareni vidom, ali bi ga izgubili još u najranijem djetinjstvu.
To se dogada i s ljubavlju. Svako se dijete rada s onoliko ljubavi koliko može prihvatiti, s više ljubavi nego što može prihvatiti, preplavljeno ljubavlju. Dijete se rađa kao ljubav. Dijete je sačinjeno od tvari koja se zove ljubav. No, roditelji mu ne mogu pružiti ljubav. Roditelji nose tragove vlastite prošlosti - njihovi ih roditelji nikada nisu voljeli. Roditelji se mogu samo pretvarati. Mogu govoriti o ljubavi. Mogu reći: »Jako te volimo«, ali u njihovim postupcima zapravo nema ljubavi. Način na koji se ponašaju i na koji se odnose prema svome djetetu je uvredljiv, u njemu nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje dijete. Tko je ikada i pomislio da bi dijete trebalo poštovati? O djetetu se i ne razmišlja kao o osobi. Dijete se smatra problemom. Dobro je ako šuti. Dobro je ako ne vrišti i ne stvara nevolje. Savršeno je dobro ako se jednostavno sklanja s puta roditeljima. Takvo bi dijete trebalo biti. Tu nema poštovanja i nema ljubavi.
Roditelji ne znaju što je ljubav. Supruga ne voli svojega muža, muž ne voli ženu. Među njima ne postoji ljubav, nego dominacija, posesivnost, ljubomora i različite vrste otrova koji uništavaju ljubav. Kao što vam neka vrsta otrova može uništiti vid, tako i otrov posesivnosti i ljubomore razara ljubav.
Ljubav je krhko stvorenje. Moramo je štititi, moramo je jačati, moramo je njegovati. Tek tada postaje snažnom. A djetetova je ljubav osobito krhka, što je i prirodno, jer i dijete je krhko i tijelo mu je krhko. Mislite li da bi dijete prepušteno samo sebi moglo preživjeti? Samo se prisjetite koliko je dijete bespomoćno - kad bi ostalo prepušteno samo sebi, gotovo da i ne bi moglo preživjeti. Umrlo bi, a to se događa i s ljubavlju. Ljubav je prepuštena samoj sebi i nitko ne brine o njoj.
Roditelji ne mogu voljeti, ne znaju što je ljubav, nikada nisu osjetili rijeku ljubavi. Samo se prisjetite vlastitih roditelja, ali zapamtite, ne kažem da su oni odgovorni. Oni su žrtve baš kao i vi sami. 1 njihovi su roditelji bili žrtve. I tako dalje, sve do Adama i Eve i Boga oca! Čini se da čak ni Bog otac nije osjećao osobito poštovanje prema Adamu i Evi. Zbog toga im je od samoga početka izdavao zapovijedi: »Radite ovako!« i »Nemojte raditi onako!«. Počeo je s istim glupostima koje rade i svi ostali roditelji. »Ne jedite plodove s ovoga stabla.« A kad je Adam zagrizao plod. Bog otac se toliko razbjesnio da je Adama i Evu izbacio iz raja.
Izgon je uvijek prisutan i svaki roditelj prijeti da će izbaciti dijete, da će ga istjerati. »Ako ne budeš slušao, ako ne budeš pristojan, istjerat

U v o d : Š t o j e l j u b a v ?
ću te.« Prirodno je što se dijete plaši. Istjerat će ga? U džunglu života? Počinje raditi kompromise. Postupno se mijenja i počinje manipulirati. Nije mu do smijeha, ali ako je majka u blizini, a dijete želi malo mlijeka, osmjehnut će se. To je politika - početak i abeceda politike.
Duboko u sebi dijete počinje mrziti roditelje zbog toga što ga ne poštuju. Duboko u duši osjeća frustraciju, jer ga roditelji ne vole takvo kakvo jest. Od njega se očekuje da nešto napravi i roditelji će ga tek tada voljeti. Ljubav postavlja uvjete. Dijete nije vrijedno takvo kakvo jest. Najprije mora zavrijediti, a tek onda će dobiti roditeljsku ljubav. Da bi postalo »vrijedno«, dijete postaje lažno, gubi svaki osjećaj vlastite unutarnje vrijednosti. Gubi poštovanje prema sebi i postupno se u njemu budi osjećaj da je manjkavo.
Dijete se često pita; »Jesu li to moji pravi roditelji? Je li moguće da su me usvojili? Možda me varaju, jer mi se čini da me ne vole.« Tisuću puta vidi ljutnju u njihovim očima, ružnu ljutnju na licima roditelja i to zbog takvih sitnica da dijete ne može shvatiti da bi te sitnice mogle uzrokovati tako jaku ljutnju. Roditeljski bijes se javlja zbog posve sitnih stvari - dijete ne može vjerovati, jer je to jako nepravedno i nepošteno! No, mora se predati, mora se pokoriti, mora to prihvatiti kao neminovnost. Malo po malo, odumire njegova sposobnost za ljubav.
Ljubav raste samo u ljubavi. Ljubavi je potrebno okruženje ljubavi - to je ono najvažnije što moramo zapamtiti. Ljubav raste samo u okruženju ljubavi i potrebna joj je ista vrsta vibracije. Ako je majka ispunjena ljubavlju, ako je otac ispunjen ljubavlju, i to ne samo prema djetetu, nego ako njih dvoje vole jedno drugo, ako u njihovu domu vlada ozračje ljubavi, tada će dijete početi funkcionirati kao biće ljubavi i nikada neće postaviti pitanje; »Što je ljubav?« Od samoga će početka znati što je ljubav i ona će postati djetetov temelj.
No, to se ne događa. Nažalost, sve do danas se to nije dogodilo. Dijete se priučava roditeljskom ponašanju, njihovom prigovaranju i sukobima. Samo promatrajte sebe. Ako ste žena, promatrajte - možda u potpunosti ponavljate postupke svoje majke. Promatrajte sebe dok ste sa svojim dečkom ili suprugom: što radite? Zar ne ponavljate njezin obrazac ponašanja? Ako ste muškarac, promatrajte sebe: što radite? Zar se ne ponašate poput svojega oca? Zar ne radite iste gluposti koje je i on običavao raditi? Nekoć ste se čudili; »Kako moj otac može tako postupati?«, a sada i vi činite isto. Ljudi ponavljaju, ljudi oponašaju. Ljudsko biće je majmun. Ponavljate postupke svojega oca ili svoje majke, ali to treba odbaciti. Tek tada ćete spoznati što je ljubav, inače ćete ostati iskvareni.

Ne mogu vam dati definiciju ljubavi, jer definicija ljubavi ne postoji. Ona se ubraja medu stvari koje se ne mogu definirati, poput rođenja, smrti, poput Boga, poput meditacije. Ljubav je jedna od takvih pojava koje ne možemo definirati - ja je ne mogu odrediti. Ne mogu reći »To je ljubav«, ne mogu vam je pokazati. Ljubav nije vidljiva pojava. Ne možemo je secirati, ne možemo je analizirati, možemo je samo doživjeti i samo kroz iskustvo možete spoznati što ona jest. No, mogu vam pokazati način na koji ćete je iskusiti.
Prvi korak glasi: morate se osloboditi svojih roditelja. Time ne izražavam nepoštovanje prema vašim roditeljima. Ja sam posljednja osoba koja bi takvo što pomislila. I ne želim reći da biste se trebali riješiti svojih stvarnih roditelja, nego želim reći da se morate osloboditi unutarnjih glasova svojih roditelja, svojega unutarnjeg programa, svojih audiovrpci iz nutrine. Izbrišite ih... i iznenadit ćete se koliko ćete postati slobodni kad se otarasite svojih roditelja iz vlastite nutrine. Prvi put ćete biti u stanju osjetiti suosjećanje prema roditeljima. Ako to ne učinite, i dalje ćete osjećati negodovanje.
Svaka osoba osjeća ljutnju prema svojim roditeljima. Kako i ne biste bili ljuti kad su vam nanijeli toliko zla? Ali nisu vas povrijedili svjesno - željeli su vam dobro, željeli su napraviti sve za vašu dobrobit. No, što mogu napraviti? Ne mogu napraviti nešto korisno samo zato što to žele. Ništa se ne događa zbog dobrih želja. Roditelji su željeli dobro, to je točno, u to nema nikakve sumnje, jer svaki roditelj želi da njegovo dijete osjeća svu radost ovoga svijeta. No, što mogu napraviti? Ni sami nisu poznavali radosti. Roboti su pa će svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, stvoriti ozračje u kojemu će se i njihova djeca prije ili kasnije pretvoriti u robote.
Želite li postati ljudsko biće, a ne stroj, otarasite se svojih roditelja. Morat ćete biti jako pažljivi. Naporan je to i mučan posao i ne možete ga obaviti preko noći. Morat ćete jako paziti na svoje ponašanje. Promatrajte da biste vidjeli kad izroni vaša majka i počne djelovati kroz vas, a tada se zaustavite i odvojite od takvoga ponašanja. Napravite nešto posve novo što vaša majka ne bi mogla čak ni zamisliti. Vaš partner, primjerice, s divljenjem promatra drugu ženu. Pripazite što vi radite. Postupate li isto onako kako je postupila vaša majka kad je vaš otac s divljenjem gledao drugu ženu? Ako se tako ponašate, nikada nećete shvatiti što je ljubav, jednostavno ćete ponavljati staru priču. Bit će to ona ista predstava, samo će je odigrati drugi glumci, i to je sve. Isti loš čin se uvijek iznova ponavlja. Nemojte oponašati, nego se oslobodite

takvih postupaka. Napravite nešto novo. Napravite nešto o čemu vaša majka ne bi mogla ni sanjati. Napravite nešto novo o čemu ni vaš otac ne bi mogao sanjati. U svoje postojanje unesite nešto novo i tada će poteći vaša ljubav.
Stoga je prvo i najvažnije osloboditi se svojih roditelja.
Drugo najvažnije jest ovo; ljudi misle da mogu voljeti tek kad pronađu partnera vrijednog ljubavi. Glupost! Takvoga nikada nećete pronaći. Ljudi misle da mogu voljeti samo kad pronađu savršenog muškarca ili savršenu ženu. Besmislica! Njih nikada nećete pronaći, jer savršena žena i savršeni muškarac ne postoje. A kad bi i postojali, ne bi im bilo stalo do vaše ljubavi. Ne bi ih ni zanimala.
Čuo sam za muškarca koji je čitavoga života ostao neženja, jer je tražio savršenu ženu. Kad je već imao sedamdeset godina, netko gaje upitao: »Putovao si čitavim svijetom, tragao si od New Yorka do Katmandua, od Katmandua do Rima, od Rima do Londona.
Zar nisi mogao pronaći savršenu ženu? Ni jednu jedinu?«
Starac se rastužio. Odgovorio je: »jesam, jednom sam je pronašao. Jednom davno susreo sam savršenu ženu.«
Sugovornik je upitao: »I, što se dogodilo? Zašto se nisi oženio njome?«
Starac je tužno odvratio: »A što bi se dogodilo? Ona je tražila savršenog muškarca.«
U v o d : Š t o j e l j u b a v ? 11
Zapamtite, kad je dvoje ljudi savršeno, njihova potreba za ljubavlju nije ista kao vaša. Ona posjeduje posve drukčiju kvalitetu.
Vi ne razumijete čak ni ljubav koja je za vas moguća, stoga ne biste bili u stanju razumjeti ljubav koju je osjećao Buddha ili ljubav koju prema vama osjeća Lao Tse - ne biste je mogli shvatiti.
Ponajprije morate shvatiti da je ljubav prirodna pojava. Čak ni to nitko još nije shvatio. Najprije morate razumjeti prirodno, a tek onda transcendentalno. Stoga morate zapamtiti: nikada ne tražite savršenog muškarca ili savršenu ženu. I tu vam je ideju netko usadio u glavu; da nećete biti sretni ako ne pronađete savršenog muškarca ili savršenu ženu. Zbog toga tragate za savršenstvom, ali ga ne pronalazite i zato ste nesretni.
Da biste tekli i rasli s ljubavlju nije vam potrebno savršenstvo. Ljubav nema nikakve veze s drugom osobom. Osoba ispunjena ljubavlju

jednostavno voli, kao što živ čovjek diše, pije, jede i spava. Upravo tako voli uistinu živa osoba ispunjena ljubavlju. Ne biste rekli: »Neću disati ako zrak nije savršeno čist.« Dišete čak i u Los Angelesu, dišete i u Mumbaiju. Dišete posvuda, čak i ondje gdje je zrak zagađen i otrovan. Uvijek dišete! Ne možete si priuštiti da ne dišete samo stoga što zrak nije onakav kakav bi trebao biti. Ako ste gladni, pojest čete nešto, što god to bilo. Ako u pustinji umirete od žeđi, popit čete bilo što. Nećete uporno zahtijevati Coca-Colu, nego će vam bilo što biti dobro - bilo kakav napitak, samo voda, pa čak i prljava. Poznato je da neki ljudi piju vlastitu mokraću. Kad čovjek umire od žeđi, ne pita što će popiti, nego pije bilo što samo da utaži žeđ. Ljudi u pustinji ubijaju deve kako bi se napili, jer deve u sebi nose vodu. To je ipak opasno, jer tada čovjek mora hodati kilometrima. No, tako je žedan da može misliti samo o najvažnijem - vodi, inače bi umro. Ako nema vode, a ima devu, što će napraviti s njom? Deva bi do sljedećeg grada mogla odnijeti samo leš, jer bi čovjek umro od žeđi.
Živa osoba ispunjena ljubavlju jednostavno voli. Ljubav je prirodna funkcija.
Zapamtite: ne tražite savršenstvo, inače kroz vas neće poteći ljubav. Sasvim suprotno, nećete imati ljubavi. Ljudi koji zahtijevaju savršenstvo neurotični su i u sebi nemaju ljubavi. Čak i ako pronađu ljubavnika ili ljubavnicu, zahtije'aju savršenstvo i zbog tog zahtjeva uništavaju ljubav.
Kad muškarac zavoli ženu ili žena zavoli muškarca, odmah počinju sa zahtjevima. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen samo zbog toga što je voli. Kao da je počinio grijeh! Iznenada, samo zbog te žene, mora postati savršen, mora odbaciti sva svoja ograničenja? Sad više ne može biti ljudsko biće? Mora postati ili nadčovjek ili lažljivac i varalica.
Dakako, jako je teško postati nadčovjek, stoga ljudi postaju varalice. Počinju se pretvarati, glumiti i igrati igrice. Ljudi u ime ljubavi jednostavno igraju igre. Stoga morate zapamtiti da nikada ne zahtijevate savršenstvo. Nemate prava ni od koga nešto zahtijevati. Ako vas netko voli, budite zahvalni, ali ništa ne zahtijevajte, jer druga osoba nije obavezna voljeti vas. Ako vas netko voli, to je čudo. Neka vas to čudo oduševi.
No, ljudi nisu oduševljeni. Zbog sitnica će uništiti svaku mogućnost za ljubav. Nisu osobito zainteresirani za ljubav i za ljubavnu radost. Više ih zanimaju potrebe njihova ega.
Budite zainteresirani za svoju radost. Budite u potpunosti zainteresirani za svoju radost, budite zainteresirani samo za svoju radost. Sve

U v o a : Š t o j e i j u b a v ?
ostalo je nevažno. Ljubav je prirodna funkcija, kao i disanje. A kad nekog volite, ne počinjite sa zahtjevima, inače već na samom početku zatvarate vrata. Ništa ne očekujte. Ako vam se nešto dogodi, budite zahvalni. Ako se ništa ne dogodi, to znači da nije bilo ni potrebe da se dogodi, nije bilo nužno. Ne možete ništa očekivati.
No, promatrajte ljude, pogledajte kako jedni druge uzimaju zdravo za gotovo. Ako vam supruga pripremi hranu, nikada joj ne zahvalite. Ne kažem da joj zahvalnost morate izraziti riječima, ali bi se ona trebala vidjeti u vašim očima. No, ne trudite se oko toga, uzimate je zdravo za gotovo. To je njezin posao. Tko vam je samo to rekao?
Ako vaš suprug zarađuje novac, nikada mu ne zahvaljujete. Ne osjećate nikakvu zahvalnost. »To muškarac i mora raditi.« Tako vi mislite. Kako bi onda Ijubav mogla rasti? Ljubavi je potrebno ozračje ljubavi, ljubavi je potrebno ozračje zahvalnosti. Ljubavi je potrebno ozračje bez ikakvog zahtjeva i očekivanja. To je drugo što morate zapamtiti.
A treće što morate zapamtiti glasi: umjesto da razmišljate kako biste došli do ljubavi, počnite je pružati. Kad pružate, dobivate. Nema drugog načina. Ljude više zanima kako bi nešto mogli zgrabiti i dobiti. Svakoga zanima kako bi nešto mogao dobiti, a izgleda da nitko ne uživa u darivanju. Ljudi jako nerado daju, a ako to ikada čine, daju samo da bi dobili, i to kao da je riječ o poslu. To je pogodba. Uvijek paze da dobiju više nego što daju i to je onda dobra pogodba i dobar posao. A druga osoba radi to isto.
Ljubav nije posao, stoga se prestanite tako ponašati. Inače ćete propustiti svoj život i Ijubav, kao i sve lijepo u životu, jer lijepe stvari nemaju nikakve veze s poslom. Posao je najružnija stvar na svijetu, nužno zlo, ah postojanje nema nikakve veze s poslom. Stabla cvjetaju i to nije posao. Zvijezde blistaju i to nije posao, ne morati platiti za to i nitko od vas ništa ne zahtijeva. Ptica doleti pred vaša vrata i cvrkuće, ah neće od vas tražiti svjedodžbu ih znak poštovanja. Otpjeva svoju pjesmu, a onda sretno odleti, ne ostavljajući trag za sobom.
Tako raste Ijubav. Darujte i ne čekajte da vidite koliko možete zgrabiti. Dobit ćete, dobit ćete mnogostruko, ah to dolazi prirodno. Dolazi samo od sebe i nema nikakve potrebe da zahtijevate. Kad zahtijevate, nikada nećete dobiti. Kad zahtijevate, uništavate ono što tražite. Stoga darujte. Počnite davati.
U početku će vam biti teško, jer ste cijeloga života učili dobivati, a ne davati. U početku ćete se morati boriti s vlastitim oklopom. Mišići su vam otvrdnuli, srce vam je zaleđeno, postali ste hladni. U početku

Će vam biti tegobno, ali će vas svaki korak voditi do sljedećega pa će rijeka malo pomalo poteći.
Ponajprije se oslobodite svojih roditelja. Oslobađajući se roditelja oslobađate se društva. Oslobađajući se roditelja oslobađate se civilizacije, obrazovanja, svega zajedno, jer roditelji predstavljaju sve to. Postajete pojedinac. Prvi put više niste dio mase, nego posjedujete izvornu individualnost. Stojite na vlastitim nogama. To je odrastanje. Takva bi trebala biti odrasla osoba.
Odrasla je osoba ona kojoj nisu potrebni roditelji. Odrasla je osoba ona koja se ne mora nikoga držati i ni na koga se oslanjati. Odrasla je osoba ona koja je sretna i u samoći, jer je njezina samoća pjesma i proslava. Odrasla je osoba ona koja sama sa sobom može biti sretna. Njezina samoća nije osamljenost, njezina je izdvojenost samoća i to je meditativno stanje.
Jednoga ste dana morali napustiti majčinu utrobu. Da ste ondje ostali duže od devet mjeseci, umrli biste, i to ne samo vi, nego bi umrla i vaša majka. Jednoga ste dana morali izići iz majčine maternice, a onda ste jednoga dana morali napustiti obiteljsko ozračje, drugu maternicu, da biste krenuli u školu. Jednoga ste dana morali napustiti školsko ozračje, još jednu maternicu, da biste zakoračili u bijeli svijet. No, duboko u sebi vi ste još dijete. Još živite u maternici! Okružuju vas mnogobrojni slojevi maternice, a tu maternicu morate raskinuti.
Na Istoku to nazivamo drugim rođenjem. Kad se drugi put rodite, posve ste se oslobodili roditeljskih ideja. Ljepota je u tome što samo takva osoba može biti zahvalna roditeljima. Paradoksalno je to što samo takva osoba može oprostiti roditeljima. Prema njima osjeća suosjećanje i ljubav, gaji prema njima duboke osjećaje, jer su i oni patili na isti način. Takva osoba uopće nije ljuta. Možda su joj oči pune suza, ali nije ljuta i napravit će sve da pomogne svojim roditeljima kako bi i sami osjetili bogatstvo osamljenosti i uzvišenost samoće.
Postanite pojedinci, to je najvažnije. Drugo, ne očekujte savršenstvo, ne tražite i ne zahtijevajte. Volite obične ljude. Nema ničeg lošeg u običnim ljudima. Obični su ljudi neobični! Svako je ljudsko biće jedinstveno pa stoga poštujte tu jedinstvenost.
Treće, darujte i to bez ikakvih uvjeta, pa ćete tada spoznati što je ljubav. Ja je ne mogu definirati. Mogu vam pokazati put koji vodi do njezinog rasta. Mogu vam pokazati kako ćete zasaditi grm ruža, kako ćete ga zalijevati, kako ćete ga gnojiti i štititi. Tada će se jednoga dana nenadano pojaviti ružin cvijet i ispuniti vam dom mirisom. Tako se događa i ljubav.

Prvi dio
Prijelaz od »ja<< do »mi«
Razumijevanje prirode i nježnosti ljubavi
Ljubav se ne može naučiti, ne možete je uzgojiti. Uzgojena ljubav uopće nije ljubav. Takva ljubav ne bi bila stvarna ruža, nego plastični cvijet. Kad nešto naučite, to znači da vam je nešto došlo izvana i tu nije riječ
0 unutarnjem rastu. Ako želite da ljubav bude izvorna i stvarna, mora izrasti u vama.
Ljubav nije učenje, nego rast. Ne trebate učiti načine ljubavi, nego se odučiti od načina ne-ljubavi. Morate otkloniti smetnje, uništiti prepreke
1 tada ljubav postaje vaše prirodno, spontano biće. Kad otklonite prepreke i raščistite kamenje s puta, krenut će bujica. Ona je već prisutna, skrivena iza mnoštva stijena, ali proljeće ljubavi već je ovdje. Ono je samo vaše biće.

S onu stranu ovisnosti i dominacije
Razbijanje ljuske ega
Uvijek sam se čudio brojnim ljudima koji su dolazili k meni govoreći da se plaše ljubavi. Sto je strah od ljubavi? On se javlja kad uistinu volite nekoga, jer tada vaš ego počinje odumirati i rastvarati se. S egom ne možete voljeti. Ego postaje prepreka, a kad želite otkloniti prepreku između sebe i druge osobe, ego kaže: »To je moja smrt. Pripazi!«
Smrt ega nije i vaša smrt. Smrt ega vam zapravo pruža šansu za život. Ego je tek mrtva kora oko vas koju treba razbiti i odbaciti. Nastaje sama od sebe, kao kad se putniku skuplja prašina na odjeći i tijelu te se mora okupati da bi se oslobodio prašine. Dok se krećemo kroz vrijeme skuplja se prašina naših iskustava, znanja, života koji smo proživjeli, prašina prošlosti. Ta prašina pretvara se u ego. Gomila se i pretvara u koru koja vas okružuje, koju morate raskinuti i odbaciti. Čovjek se svakoga dana mora kupati, zapravo svakoga trenutka, kako ta kora nikada ne bi postala zatvor.
Da bismo razumjeli njegove korijene, bilo bi korisno saznati odakle ego dolazi.
Mladunče se rada posve bespomoćno, osobito ljudsko mladunče. Ne može preživjeti bez tuđe pomoći. Većina potomaka životinja, stabala i ptica može preživjeti bez roditelja, bez društva i bez obitelji. Čak i ako mu je ponekad potrebna pomoć, to razdoblje traje jako kratko, od nekoliko dana do najviše nekoliko mjeseci. No, dijete je tako bespomoćno da godinama ovisi o drugima. Tu treba tražiti korijen ega.
Zašto bespomoćnost stvara ljudski ego? Dijete je bespomoćno, ovisi o drugima, ali neuki um djeteta tu ovisnost tumači kao da je ono u središtu čitavog svijeta. Dijete misli: »Kad god zaplačem, majka odmah dođe k meni. Kad god sam gladan, samo joj to trebam pokazati i podojit će me. Kad god sam mokar, dovoljno je da malo zaplačem pa netko dolazi i promijeni mi pelene.« Dijete živi poput cara. Zapravo je apsolutno bespomoćno i ovisno, a majka i otac, obitelj i skrbnici pomažu mu da preživi. Oni ne ovise o djetetu, nego dijete ovisi o njima. No,

um djeteta takvu situaciju tumači kao da je ono središte čitavog svijeta, kao da čitav svijet postoji samo zbog njega.
Djetetov je svijet u početku posve ograničen. Pripada mu majka koja brine o njemu, a na rubu tog svijeta je i otac. To je djetetov čitav svijet. Ti ljudi vole dijete. A dijete postaje sve egoističnije. Smatra da je središte sveukupnog postojanja i na taj se način stvara ego. Ego nastaje zbog ovisnosti i bespomoćnosti.
Djetetova stvarna situacija zapravo se posve razlikuje od onoga što ono smatra. Nema nikakvog stvarnog opravdanja za stvaranje ega. No, dijete je apsolutno neuko i nije sposobno shvatiti složenost situacije. Ne zna da je bespomoćno, nego misli da je diktator! Zbog toga će čitavog života pokušati ostati diktator. Postat će Napoleon, Aleksandar Veliki, Adolf Hitler - kao što su svi vaši predsjednici, premijeri i diktatori svi posve djetinjasti. Pokušavaju postići ono isto što su imali kao djeca. Žele biti središte čitavog postojanja. Svijet bi trebao živjeti i umirati u skladu s njima. Cijeli je svijet njihova periferija, a oni su njegovo središte. U njima je skriven sam smisao života.
Dijete, dakako, po prirodi takvo tumačenje smatra ispravnim, jer kad ga majka pogleda, u njezinim očima vidi da je smisao njezina života. Kad otac dode kući, dijete osjeća da je smisao očevog života. To traje tri ili četiri godine, a prve godine života su najvažnije. U čovjekovu životu nijedno razdoblje više neće imati takav potencijal.
Psiholozi tvrde da je nakon prve četiri godine dijete gotovo potpuno. Uspostavljenje obrazac doživljavanja svijeta. Tijekom ostalog dijela života taj se isti obrazac ponavlja u različitim situacijama. Do sedme godine djetetovi su stavovi utvrđeni, a ego utemeljen. Tada izlazi u svijet, a onda se posvuda susreće s milijun problema! Kad jednom iskoračite iz kruga obitelji, javljaju se problemi, jer se nitko više ne bavi vama na onaj način na koji se bavila majka, nitko se o vama ne brine onako kako se brinuo otac. Umjesto toga posvuda nailazite na ravnodušnost, a to vrijeđa ego.
No, obrazac je uspostavljen. Bez obzira na to donosi li mu to bol ili ne, dijete više ne može promijeniti obrazac, jer je on postao nacrt njegova bića. Igrat će se s drugom djecom i pokušavati ih nadvladati. Krenut će u školu i pokušati nadvladati drugu djecu, postati prvi u razredu, postati najbolji učenik. Možda vjeruje da je nadmoćan, ali otkriva da i druga djeca vjeruju isto. Javlja se sukob, budi se ego, dolazi do sukoba i borbi.
Tako to postaje priča vašega života; okruženi ste milijunima ega koji su slični vašem egu i svi pokušavaju kontrolirati, manipulirati i
I

S o n u s t r a n u o v i s n o s t i i d o m i n a c i j e
dominirati - uz pomoć bogatstva, moći, politike, znanja, snage, laži, glume, licemjerstva. Svi pokušavaju dominirati čak i u religiji i moralu kako bi ostatku svijeta pokazali: »Ja sam središte svijeta.«
To je korijen svih problema medu ljudima. Zbog takve ideje uvijek ste u sukobu s drugima. Drugi ljudi vam nisu neprijatelji, nego su svi slični vama i svi ste u istoj kaši. Situacija je ista za sve ljude, jer su svi odgojeni na isti način.
Na Zapadu postoji škola psihoanalize koja tvrdi da bi djecu trebalo odgajati bez prisutnosti očeva i majki, jer inače u svijetu nikada neće biti mira. Ne slažem se s njima, jer tada djeca ne bi bila nikako odgojena! Postoji zrnce istine u tvrdnji tih psihologa, ali to je jako opasna ideja. Ako se djeca odgajaju u dječjim domovima, bez očeva i majki, bez imalo ljubavi, okružena potpunom ravnodušnošću, možda neće imati poteškoća s egom, ali će imati drugih, još štetnijih i opasnijih problema.
Ako dijete raste u potpunoj ravnodušnosti, neće imati nikakvog središta. Bit će zbunjeno, nespretno, neće znati tko je. Neće imati identitet. Bit će uplašeno i neće biti u stanju nijedan jedini korak napraviti bez straha, jer ga nitko ne voli. Dakako, neće imati ego, ali bez ega neće imati ni središta. Takvo dijete neće postati Buddha, samo će biti tupo i osakaćeno i uvijek u strahu.
Ljubav je potrebna, jer zbog nje postajete smioni, zbog nje se osjećate prihvaćeni, znate da niste beskorisni i da nećete završiti odbačeni. Ako se djeca odgajaju bez ljubavi, istina je da neće imati ego. U njihovu životu neće biti tako mnogo borbe i sukoba koliko ih ima kad imaju ego. No, uopće neće biti u stanju zauzeti se za sebe. Uvijek će bježati od svih i skrivati se u špilji vlastitoga bića. Neće biti novi Buddhe, neće zračiti vitalnošću, neće imati središta, neće se osjećati ugodno i kao kod kuće. Jednostavno će biti ekscentrični, izbačeni iz centra. Ni to ne bi bila dobra situacija.
Zbog toga ne podržavam te psihologe. Njihov bi pristup stvarao robote, a ne ljudska bića, a roboti, dakako, nemaju problema. Ili bi možda stvarali ljudska bića sličnija životinjama. Takvi ljudi ne bi patili od tjeskobe, od čireva na želucu, od raka, ali to nije vrijedno truda ako znači da ne možete izrasti do više svijesti. Došlo bi do propadanja i do regresije. Dakako, ako postanete životinja manje biste patili od tjeskobe, jer biste bili manje svjesni. Kad biste postali stijena ili kamen, uopće ne biste patili od tjeskobe, jer u vašoj nutrini ne bi bilo nikoga tko bi mogao osjećati tjeskobu i nelagodu. Ali to nije vrijedan cilj. Čovjek treba biti sličan Bogu, a ne kamenu. Treba imati apsolutnu svijest, a

ipak se osloboditi briga, tjeskoba i problema. Treba uživati u životu poput ptice, slaviti život poput ptice i pjevati poput ptice, ali ne putem regresije, nego izrastanjem do optimalne razine svijesti.
U djetetu se stvara ego i to je prirodno, tu ništa ne možemo napraviti. To moramo prihvatiti. No, kasnije više nema potrebe za egom. Ego je potreban u početku da bi dijete imalo osjećaj da je prihvaćeno, voljeno i dobrodošlo, da je pozvan gost, a ne slučajni prolaznik. Otac, majka, obitelj i toplina koja okružuje dijete pomažu mu da izraste snažno, da bude ukorijenjeno i uzemljeno. Ego je potreban, jer mu pruža zaštitu. Ego je pozitivan, jer predstavlja ljusku koja čuva sjeme. No, ljuska ne bi smjela postati ono najvažnije, inače će sjeme odumrijeti. Ako zaštita traje predugo, pretvara se u zatvor. Treba štititi dijete dok je zaštita potrebna, a kad dode trenutak da tvrda ljuska sjemena istrune u tlu, trebala bi prirodno odumrijeti tako da sjeme može proklijati i da se može roditi život.
Ego je samo zaštitna ljuska, a djetetu je potrebna jer je bespomoćno. Djetetu je potrebna jer je slabo, jer je ranjivo i jer ga okružuju milijuni sila. Potrebna mu je zaštita, dom, baza. Čitav svijet može biti ravnodušan prema djetetu, ali dijete se uvijek može okrenuti svome domu, jer zna da je ondje važno.
No, uz ego dolazi i važnost. Dijete postaje egoistično, a s takvim egom se pojavljuju svi problemi s kojima se suočavate. Ego vam ne dopušta da se zaljubite. Ego bi volio da vam se svi predaju, ali ne dopušta da se vi predate bilo kome, a ljubav se rada tek kad se vi predate. Ako prisiljavate nekoga da vam se preda, to je loše i razorno. To nije ljubav. A ako nema ljubavi, u vašem životu neće biti topline, u njemu neće biti poezije. Život bi vam mogao biti puka proza, matematičan, logičan, racionalan. No, kako čovjek može živjeti bez poezije?
Proza i racionalnost su dobre stvari, potrebne su i korisne, ali ako život proživljavate samo kroz razum i logiku, on nikada ne može postati slavlje i radost. A ako život nije radostan, postaje dosadan. Poezija je potrebna, ali da biste je imali, morate se predati. Morate odbaciti ego. Ako to možete učiniti, ako ga se možete otarasiti barem na nekoliko trenutaka, u vašem će se životu pojaviti bljesak ljepote i božanstva.
Ako nema poezije, ne možete uistinu živjeti, možete samo egzistirati. Ljubav je poezija. Ako ne možete doživjeti ljubav, kako se možete moliti, meditirati, biti svjesni? Tada je to gotovo nemoguće. Ako ne posjedujete meditativnu svjesnost, ostat ćete samo tijelo, nikada nećete biti svjesni svoje skrivene duše. Te vrhunce možete dosegnuti samo kroz molitvu.

S o n u s t r a n u o v i s n o s t i i d o m i n a c i j e
duboku meditaciju i tišinu. Ta molitvena tišina, ta meditativna svjesnost najviši su vrhunac iskustva, ali dveri prema njima otvara ljubav.
Karl Gustav Jung je nakon čitavog životnog vijeka provedenog u proučavanju tisuća ljudi, tisuća slučajeva oboljelih ljudi, psihološki osakaćenih, psihološki zbunjenih, rekao da nikada nije susreo duševno bolesnu osobu stariju od četrdesete godine čiji stvarni problem nije duhovne prirode. U životu postoji ritam, a nakon četrdesete godine života budi se nova dimenzija, duhovna. Ako se prema njoj ne možete ispravno postaviti, ako ne znate što trebate napraviti, razboljet ćete se, postat ćete nemirni. Sveukupan ljudski razvoj predstavlja kontinuitet. Propustite li jedan korak, kontinuitet se prekida. U djetetu se razvija ego, a ako nikada ne nauči odbaciti ego, tada ne može voljeti, s nijednom osobom ne može se osjećati ugodno. Ego je neprestano u sukobu. Vi možete mirno sjediti, ali ego se neprestano bori, pokušava naći način na koji bi dominirao drugima, postao diktator, postao vladar svijeta.
To posvuda stvara probleme. U prijateljstvu, seksu, ljubavi, u društvu - vi ste posvuda u sukobu. U sukobu ste čak i s roditeljima koji su vam dali taj ego. Rijetko se kad dogada da sin oprosti ocu, da žena oprosti majci. To je jako rijetka pojava.
Georgij Gurdijev je na zidu prostorije u kojoj se sastajao s ljudima imao napisanu rečenicu. Ta je rečenica glasila: »Ako se niste pomirili s ocem i majkom, tada otiđite. Ja vam ne mogu pomoći.« Zbog čega? Zato što problemi počinju s njima i s njima ih se mora razriješiti. Zbog toga sve stare tradicije govore, volite svoje roditelje, poštujte ih što više, jer iz toga izrasta ego, to je tlo na kojemu raste. Razriješite te probleme, inače će vas posvuda proganjati.
Psihoanalitičari su došli do zaključka da se sav njihov rad svodi na to da vas vrate do problema koji su nastali između vas i vaših roditelja te da ih nekako pokušaju riješiti. Ako uspijete razriješiti sukob s roditeljima, mnogi drugi sukobi jednostavno će nestati, jer se temelje na tom istom, temeljnom sukobu.
Primjerice, muškarac koji nije u dobrim odnosima s ocem nikada ne može biti u dobrim odnosima sa šefom na poslu, jer šef je očinski lik. Mali sukob s roditeljima uvijek se odražava u svim vašim odnosima. Ako niste u dobrim odnosima s majkom, ne možete biti u dobrim odnosima ni sa suprugom, jer ona predstavlja ženski rod. Ne možete biti u dobrim odnosima ni s jednom ženom, jer vaša je majka prva žena, ona je prvi model žene. Gdje god susretnete ženu, to je vaša majka, i suptilni odnos s majkom se nastavlja.

Ego se rađa u odnosu s ocem i majkom, i preko njih se trebate pozabaviti njime. Inače ćete i dalje sjeći grane i lišće stabla, ali korijen nećete ni dodirnuti. Ako ste riješili stvari s ocem i majkom, to znači da ste sazreli. Tada više nema ega. Tada razumijete da ste bili bespomoćni, da ste ovisili o drugima, da niste bili središte svijeta. Zapravo, bili ste posve ovisni i niste mogli preživjeti na drugi način. Kad to shvatite, ego malo- pomalo blijedi, a kad više niste u sukobu sa životom, kad se oslobodite i postanete prirodni, opuštate se. Lebdite. Tada svijet više nije ispunjen neprijateljima, nego je čitav svijet obitelj, organska cjelina. Svijet nije protiv vas i možete teći sa strujom. Kad shvatite da je ego besmislica, da ne postoje temelji za njegovo postojanje, da je on tek dječji san pogrešno shvaćen zbog neznanja, tada se potpuno oslobađate ega.
Neki mi ljudi dolaze i pitaju me: »Kako se mogu zaljubiti? Postoji li način da se zaljubim?« Kako se zaljubiti? Zanima ih način, metoda, tehnika.
Ne razumiju što traže. Zaljubljivanje je stanje u kojemu ne postoji način, metoda ili tehnika. Kad se zaljubite, više niste onaj koji kontrolira, nego se jednostavno predajete. Zbog toga jako razumni ljudi tvrde da je ljubav slijepa. Ljubav je jedino oko, jedini vid, ali oni tvrde da je ljubav slijepa, a ako se zaljubite pomislit će da ste poludjeli. Razumnoj osobi ljubav izgleda poput ludila, jer um vješto manipulira. Umu se svaka situacija u kojoj izgubi kontrolu doima opasnom.
No, postoji svijet ljudskoga srca, postoji svijet ljudskoga postojanja i svijesti u kojemu nijedna metoda nije moguća. Na materiju možemo primijeniti tehnologiju, ali na području svijesti tehnologija ne djeluje, kao ni kontrola. I samo nastojanje da nečim kontrolirate ili nešto napravite egoistična je.

Prirodni stupnjevi života i ljubavi
Ljudi me pitaju kako bi na pravilan način mogli stvoriti ozračje ljubavi koje djetetu može pomoći u rastu, ne ometajući njegov prirodan potencijal.
Pogrešan je svaki pokušaj pomaganja djetetu. 1 sama ideja o pomaganju je pogrešna. Djetetu je potrebna vaša ljubav, a ne pomoć. Djetetu je potrebna njega i potpora, ali ne i pomoć. Prirodni potencijal djeteta nam je nepoznat, stoga ne postoji način na koji bismo mu ispravno pomogli da dosegne svoj prirodni potencijal. Ne možete pomagati ako ne poznajete cilj, pa je dovoljno da se ne miješate. Zapravo, pod krinkom »pomaganja«, svatko se miješa u tuđi život, a budući da je ta krinka jako lijepa, nitko se ne protivi. Dijete je, dakako, toliko maleno i toliko ovisno o vama da se i ne može protiviti.
Svi ljudi koji vas okružuju potpuno su vam slični: i njima su njihovi roditelji pomagali onako kako su vaši pomagali vama. Niti su oni postigli svoj prirodni potencijal, niti ste vi. Nijedan čovjek nije to ostvario, usprkos tome što su mu pomagali roditelji, obitelj, srodnici, susjedi, učitelji i svećenici. Zapravo, svaki je čovjek toliko opterećen pomaganjem da pod njegovom težinom ne samo što ne može ostvariti svoj prirodni potencijal, nego ne može ostvariti čak ni svoj neprirodni potencijal! Ne može se ni pomaknuti. Svatko od vas nosi na ramenima Himalaju.
Svi ljudi oko vas dobili su veliku pomoć da postanu ovakvi kakvi jesu. 1 vama su pomagali, a sad biste vi htjeli pomoći svojoj djeci? Dovoljno je da ih volite i brinete o njima. Budite topli i prihvaćajte ih. Dijete donosi nepoznat potencijal i ni na koji način ne možete dokučiti što će postati. Stoga vam nitko ne može reći: »Evo, ovako ćete pomoći svom djetetu.« Svako je dijete jedinstveno pa ne može postojati opće pravilo, jedinstven recept za svu djecu.
Pravilno bi bilo da uopće ne pomažete djetetu. Ako ste uistinu hrabri, tada vas molim, ne pomažite djetetu. Volite ga i brinite o njemu. Dopustite mu da radi ono što želi. Pustite ga da ode kamo želi. Um će vas neprestano dovoditi u iskušenje da se umiješate i to sa sjajnim

izgovorima. Um je jako pametan kad počne racionalizirati: »Ako se ne umiješaš, moglo bi se dogoditi nešto opasno, dijete bi moglo pasti u bunar ako ga ne zaustaviš.« No, tvrdim, bolje je djetetu dopustiti da padne u bunar nego mu pomoći i uništiti ga.
Jako se rijetko događa da dijete padne u bunar, a ako se to i dogodi, ne znači da će poginuti. Može ga se izvući odande. Ako ste uistinu tako brižni, prekrijte bunar, ali ne pomažite djetetu i ne miješajte se. Bunar možete i ograditi, ali se ne uplićite u dječji život. Trebali biste se pobrinuti da otklonite sve opasnosti, ali se ne miješajte, dopustite djetetu da ide svojim putem.
Trebali biste razumjeti neke značajne obrasce rasta. Život se sastoji od sedmogodišnjih ciklusa i kreće se u sedmogodišnjim ciklusima kao što se Zemlja jednom okrene oko svoje osi svaka dvadeset četiri sata. Nitko ne zna zašto se ne okreće dvadeset pet ili dvadeset tri sata. Na to nema odgovora, to je jednostavno činjenica. Stoga me nemojte pitati zašto se život kreće u sedmogodišnjim ciklusima. Ne znam. No, znam da se tako kreće, a ako shvatite te cikluse, razumjet ćete velik dio ljudskoga rasta.
Prvih sedam godina su najvažnije, jer se tada polažu temelji života. Zbog toga su sve religije itekako zainteresirane da što prije zgrabe dijete. Tijekom tih prvih sedam godina bili ste uvjetovani, pretrpani raznolikim idejama koje će vas proganjati čitavog života, koje će vas odvajati od vašeg potencijala, koje će vas iskvariti i neće vam dopustiti da ikada jasno sagledate život. Uvijek će vam se ideje navlačiti na oči poput oblaka i zbog njih ćete biti zbunjeni.
Stvari su posve jasne, postojanje je apsolutno jasno, ali na vašim su se očima uhvatili slojevi prašine. Svi ti slojevi naslagani su tijekom prvih sedam godina vašega života dok ste bili toliko bezazleni, toliko puni povjerenja da ste sve što vam se govorilo prihvaćali kao istinu. Kasnije će biti jako teško odbaciti ono što vam je usađeno u temelje, jer je gotovo postalo dio vaše krvi, kostiju i same srži. Postavljat ćete tisuće drugih pitanja, ali nikada se nećete pitati o osnovnim temeljima svojih uvjerenja.
Prvi izraz ljubavi prema djetetu bio bi da ga tijekom prvih sedam godina ostavite da raste apsolutno nevino, neuvjetovano, da ga ostavite da sedam godina živi posve divlje, poganski. Ne biste ga trebali preobraćati na hinduizam, islam, kršćanstvo. Osoba koja preobraća dijete na neku religiju nije nimalo suosjećajna, nego je okrutna i truje samu dušu djeteta. Prije nego što dijete uopće stigne postaviti pitanje.

P r i r o d n i s t u p n j e v i ž i v o t a i l j u b a v i
servirate mu već gotove filozofije, dogme, ideologije. To je jako neobična situacija. Dijete nije ni upitalo o Bogu, a vi ga već učite o njemu. Zašto ste toliko nestrpljivi? Pričekajte!
Ako dijete jednoga dana pokaže zanimanje za Boga i počne postavljati pitanja, tada mu pokušajte ispričati nešto, ali ne samo svoju zamisao o Bogu, jer na tom području nitko nema monopol. Iznesite mu sve ideje o Bogu koje su ljudima iznosile različite religije, kulture i civilizacije tijekom različitih razdoblja. Iznesite djetetu sve ideje o Bogu i recite mu: »Od tih ideja možeš odabrati koju god želiš. Možeš i sam nešto izmisliti, ako ti ništa od ovoga ne odgovara. Ako ti se sve ideje čine pogrešnima, a vjeruješ da možeš osmisliti bolju, tada to i učini. Ih, ako misliš da nikako ne možeš osmisliti ideju koja ne bi imala grešaka, tada se nemoj ni baviti time. Nema nikakve potrebe za tim.«
Čovjek može živjeti bez Boga. Bog mu nije neophodno potreban. Milijuni ljudi živjeli su bez Boga, stoga Bog nije neophodan nikome. Djetetu možete reći: »Ja imam svoju ideju, a i ona je kombinacija različitih ideja. Možeš je i ti prihvatiti, ah ne tvrdim da je moja ideja ispravna. Meni se sviđa, ah se tebi možda neće svidjeti.«
Uopće nije potrebno da se sin složi s ocem ih kćerka s majkom. Zapravo, daleko je bolje da se djeca ne suglase s roditeljima. Tako se odvija evolucija. Kad bi se svako dijete slagalo s ocem, evolucije ne bi bilo, jer bi se svaki novi otac slagao s vlastitim ocem i svi bismo ostali ondje gdje je Bog napustio Adama i Evu - nage ispred vrata rajskoga vrta. Nikamo ne bismo maknuli odande.
Zbog toga što su se sinovi i kćeri protivili svojim očevima i majkama, kao i njihovim tradicijama, ljudska su bića evoluirala. Čitava je evolucija golemo neslaganje s prošlošću. Sto ste inteligentniji, to ćete se više protiviti. No, roditelji više vole dijete koje se slaže i osuđuju dijete koje se ne slaže s njima.
Ako dijete do sedme godine može rasti bezazleno i neiskvareno idejama drugih ljudi, tada ga je gotovo nemoguće skrenuti s puta njegovog potencijalnog razvoja. Prvih sedam godina u životu djeteta su najosjetljivije. Djeca su tada u rukama roditelja, učitelja i svećenika. Kako spasiti djecu od roditelja, svećenika i učitelja pitanje je od tako neizmjerne važnosti da gotovo nije moguće pronaći odgovor na njega. Tu nije riječ o pomaganju djetetu. Tu nije riječ o zaštiti djeteta. Ako imate dijete, zaštitite ga od sebe. Zaštitite ga od drugih koji mogu utjecati na njega. Zaštitite ga barem do sedme godine. Dijete je nalik slaboj i nježnoj biljčici koju može uništiti svaki snažniji vjetar i svaka je životinja može

pojesti. Biljčicu možete ograditi da biste je zaštitili, ali to nisu zatvorske rešetke, nego zaštita. Kad biljka poraste, ogradu ćete ukloniti.
Zaštitite dijete od svih utjecaja, tako da ostane onakvo kakvo jest, i to samo tijekom prvih sedam godina, jer tada se okončava prvi ciklus. Do sedme godine dijete će biti dobro utemeljeno, dovoljno snažno, s jasnim osjećajem vlastite osobnosti. Vi i ne znate koliko snažno može biti sedmogodišnje dijete, jer niste vidjeli neiskvareno dijete. Viđate samo »odgojenu« djecu. Takva djeca nose svoje strahove, kukavičluk svojih očeva, majki i svojih obitelji. Takva djeca nisu više slična sebi.
Kad bi dijete do sedme godine ostalo »neodgojeno«, zaprepastili biste se kad biste ga susreli. Takvo bi dijete bilo oštro kao mač. Oči bi mu bile bistre i sve bi razumjelo. U njemu biste uočili nevjerojatnu snagu koju ne možete pronaći čak ni u sedamdesetogodišnjaku, jer su temelji odraslih osoba klimavi.
Ako zgrada ima nesigurne temelje, što je viša, to su i temelji sve slabiji. Stoga možete uočiti da osoba s godinama postaje sve uplašenija. Dok ste mladi možete biti ateist, ali kad ostarite počinjete vjerovati u Boga. Zbog čega? Prije tridesete bili ste hipi. Imali ste hrabrosti usprotiviti se društvu, ponašati se po vlastitim pravilima: nositi dugu kosu, pustiti bradu, lutati svijetom i preuzimati rizike. No, kad navršite četrdesetu, sve se to mijenja. Nalazit ćete se u nekom uredu, svježe obrijani, dobro uređeni i u odijelu. Nitko nikada neće moći ni naslutiti da ste nekoć bili hipi.
Kamo su nestali svi hipiji? Najprije smo ih vidjeli ispunjene velikom snagom, a kasnije su postali slični praznim čahurama, slabi, poraženi, depresivni. Vidjeli smo ih kako pokušavaju napraviti nešto od svojega života, s osjećajem da su potratili sve one godine koje su proveli kao hipiji. Drugi ljudi su daleko odmakli - netko je postao predsjednik, netko guverner, pa bivši hipiji počinju razmišljati; »Bili smo glupi, samo smo svirali gitaru, a dotle je čitav svijet prošao pokraj nas.« Kaju se. Uistinu je teško pronaći starog hipija.
Stoga, ako ste roditelj, trebat će vam mnogo hrabrosti da se ne miješate. Djetetu otvorite vrata prema nepoznatim krajevima kako bi moglo istraživati. Dijete ne zna što nosi u sebi. Nitko to ne zna. Mora lutati u mraku. Nemojte u njemu izazvati strah od mraka, nemojte ga navesti da se plaši neuspjeha, nemojte ga zastrašiti da se boji nepoznatog. Pružite mu podršku. Kad se otputi na putovanje u nepoznato, pošaljite ga na put s podrškom, sa svom svojom ljubavlju, sa svojim blagoslovima. Ne dopustite da na njega utječu vaši strahovi. Vi se možda nečega bojite.

P r i r o d n i s t u p n j e v i ž i v o t a i l j u b a v i
ali zadržite te strahove za sebe. Ne prenosite svoje strahove na dijete, jer je i to miješanje u njegov život.
Nakon sedme godine slijedi novi sedmogodišnji ciklus, koji traje do četrnaeste godine, kao novi dodatak životu. Dijete počinje proživljavati prvo buđenje seksualnih energija. No, to je samo svojevrsna proba.
Teško je biti roditelj, stoga ako niste spremni prihvatiti se tog teškog posla, nemojte ni postati roditelj. Ljudi jednostavno postaju očevi i majke, ne znajući što rade. Vi stvarate novi život kojemu je potrebna sva brižnost ovog svijeta.
Kad dijete počne provoditi svoje seksualne pokuse, tada se roditelji najviše miješaju, jer su se i njihovi roditelji miješali u njihov život. Znaju samo za ono što su i sami preživjeli, stoga to jednostavno ponavljaju na vlastitoj djeci. Društvo ne dopušta seksualne pokuse, ili ih barem dosad nije dopuštalo, a i to se događa samo u jako naprednim zemljama. Sada se djevojčice i dječaci barem školuju u istim školama. No, u zemljama kao što je Indija čak i danas zajedničko obrazovanje počinje tek na fakultetu u većini gradova. Sedmogodišnji dječak i sedmogodišnja djevojčica ne mogu biti u istoj školi. A upravo u tom razdoblju trebalo bi im dopustiti da se igraju kako žele, bez ikakvih rizika, bez mogućnosti da djevojčica zatrudni, bez ikakvih poteškoća za njihove obitelji. Istina je da će njihova igra imati prizvuk seksualnosti, ali to je samo pokus, a ne stvarna drama. Ako im ne dopustite čak ni pokuse, onda se iznenada jednoga dana zastor podigne i započinje prava drama. Glumci ne znaju što se događa, nemaju čak ni šaptača koji bi im rekao što trebaju raditi. Tako ste im potpuno zakomplicirali život.
Sedam godina drugoga ciklusa u životu značajne su kao razdoblje pokusa. Djeca se susreću, druže se, igraju, upoznaju. To će pomoći čovječanstvu da se oslobodi barem 90 posto svojih nastranosti. Kad bi se djeci od sedme do četrnaeste godine dopuštalo da se druže, da zajedno plivaju, da svi budu nagi, 90 posto nastranosti i 90 posto pornografije jednostavno bi nestalo. Koga bi to uopće i zanimalo? Ako je dječak vidio mnoštvo nagih djevojaka, zar bi mu časopis poput Playboyja mogao biti zanimljiv? Ako je djevojka vidjela mnoštvo nagih dječaka, smatram da se u njoj ne bi mogla pojaviti znatiželja u tom pogledu, ona bi jednostavno nestala. Djeca bi prirodno rasla zajedno, a ne kao dvije različite vrste životinja.
Danas upravo tako rastu, kao da je riječ o dvije različite vrste životinja. Ne pripadaju istom čovječanstvu, nego ih se razdvaja. Među njima se podižu tisuće prepreka tako da nikako ne mogu provoditi pokuse

za svoj budući seksualni život. Zbog toga što nisu provodili pokuse, u stvarnom seksualnom životu ljudi nedostaje predigra. A predigra je važna, daleko važnija od stvarnog seksualnog čina, jer stvarni seksualni odnos traje samo nekoliko trenutaka. On vam ne pruža ispunjenje, nego razočaranje. Nadali ste se, a iz toga ništa nije izišlo.
Postoji izreka na hindskom jeziku: Kheela pahad nikli chuhia. »Tresla se gora, rodio se miš.« Nakon velikog truda, odlaska u kino i u disko, odlaska u restoran i razgovora o glupostima koje ne zanimaju ni jedno ni drugo, ali oboje o njima govore, tresla se gora, a na kraju, rodio se samo miš! Ništa ne donosi takvo razočarenje kao seks.
Neki dan mi je netko pokazao reklamu za automobil, a na oglasu je pisala prekrasna rečenica koja mi se svidjela. Glasila je: »Bolje od seksa.« Nije mi stalo do automobila, ali je reklama bila izvrsna! Ako se osvrnete oko sebe, pronaći ćete tisuću stvari boljih od seksa. Seks je samo miš, jer se nakon dugotrajnih uzdaha i stenjanja i znojenja na kraju oboje osjećate prevarenima zbog toga što ne poznajete umijeće seksa. Poznat vam je samo srednji dio. To je kao da odgledate samo nekoliko sekundi iz sredine filma. Naravno da vam ništa neće biti jasno. Nedostaje vam početak i kraj. Možda ste jednostavno vidjeli neki dio u kojemu se ništa nije događalo.
Muškarac se nakon seksa stidi. Okrene se na drugu stranu i zaspi. Jednostavno se ne može suočiti sa ženom. Stidi se i zato se okreće na drugu stranu. Žena plače i jeca, jer se nije tome nadala. Zar je to sve? Pa o čemu se onda toliko govori? No, do toga dolazi zato što vam je vaše društvo ukinulo mogućnost provođenja pokusa. Zato jer ne znate što je predigra.
Predigra je zapravo dio seksualnog odnosa koji donosi najveće zadovoljstvo. Predigra je ispunjena ljubavlju. Seks je puki biološki vrhunac, ali vrhunac čega? Propustili ste sve što vodi vrhuncu. Mislite li da do vrha možete doći tek tako, preskočivši sve prečke Ijestava? Morate se penjati uz ljestve s prečke na prečku i tek tada možete doći do vrha. Svi bi htjeli ravno do vrha.
No, seksualni život većine ljudi samo je svojevrsno olakšanje. Na trenutak imate osjećaj da ste se oslobodili tereta, kao kad dobro kihnete. Kako se poslije dobro osjećate! Ali koliko dugo? Koliko se dugo osjećate dobro nakon kihanja? Koliko sekundi, koliko se minuta možete hvaliti: »Baš sam jako kihnuo, bilo je sjajno.« Kad to prođe, nestaje i sva radost. Riječ je jednostavno o nečemu što vam je smetalo. Oslobodili ste se smetnje i osjećate lagano olakšanje. Takav je seksualni život većine ljudi

P r i r o d n i s t u p n j e v i ž i v o t a i I j u b g
na svijetu. Nekakva vam je energija smetala i imali ste osjećaj težine koji je prelazio u glavobolju. Seks vam je donio olakšanje.
No, način na koji odgajate djecu samo što im ne uništi čitav život. Tih sedam godina seksualnih pokusa apsolutno su neophodne. Djevojčice i dječaci trebali bi biti zajedno u školama, u hostelima, na bazenima i u krevetima. Trebali bi se uvježbavati za život koji je pred njima, trebali bi se pripremati za njega. Ako djetetu pružite potpunu slobodu u istraživanju njegove seksualne energije koja se budi, ako je ne osuđujete i ne potiskujete, nema nikakve opasnosti i nikakvih problema. No, radi se upravo suprotno. Svijet u kojemu živite jako je čudan. Rađate se zahvaljujući seksu, živite zbog seksa, vaša će se djeca roditi zahvaljujući seksu - a upravo seks najviše osuđujete i smatrate ga najvećim grijehom. Sve su vam vaše religije usadile to sranje u glavu.
Ljudi širom svijeta prepuni su gluposti koje ne možete ni zamisliti, samo zato što im nije bilo dopušteno rasti na prirodan način. Nije im bilo dopušteno da prihvate sami sebe. Svi su postali utvare. Nisu izvorni, stvarni ljudi, nego samo sjenke nečega što su mogli postati.
Drugi sedmogodišnji ciklus iznimno je važan, jer vas priprema za treći. Ako ste dobro napravili domaću zadaću, ako ste se poigravali sa svojom seksualnom energijom u sportskom duhu - a tijekom tih godina to je jedini duh koji imate - nećete postati nastrana osoba i um vam se neće ispuniti neobičnim idejama. Prirodno ćete se družiti s drugim spolom, a drugi će se spol družiti s vama. Neće biti prepreka i nikome nećete nanijeti zlo. Svijest će vam biti bistra, jer nitko vam u glavu nije usadio ideje o ispravnom i pogrešnom: jednostavno ste onakvi kakvi jeste.
Od četrnaeste do dvadeset prve godine sazrijeva seksualna energija. Evo što je važno da razumijete: ako su pokusi dobro prošli, u tih sedam godina dok vam seksualna energija sazrijeva događa se nešto jako čudno, o čemu možda nikada niste razmišljali jer niste imali prilike. Rekao sam da vam drugi sedmogodišnji ciklus, od sedme do četrnaeste godine, pruža uvid u predigru. Treći sedmogodišnji ciklus pruža vam uvid u ono što dolazi kasnije. Djevojčice i dječaci još se druže međusobno, ali sada nastupa nova faza: počinjete se zaljubljivati.
Još se ne budi biološko zanimanje. Još niste zainteresirani za rađanje djece, ne zanimaju vas muževi i žene. To su godine romantične igre. Više vas zanima ljepota, ljubav, pjesništvo, što su sve različite faze romantizma. A ako osoba ne posjeduje svojevrsnu romantičnu osobinu, nikada neće znati što dolazi nakon seksualnog odnosa. Seks je samo

sredina. Što je predigra dugotrajnija, to postoji veća mogućnost dosezanja vrhunca, a što je veća mogućnost dosezanja vrhunca, to je bolji početak faze nakon odnosa. Ako par ne zna što dolazi nakon odnosa, nikada neće znati što je seks u svojoj potpunosti.
Postoje seksolozi koji podučavaju predigru. Naučena predigra nije nešto stvarno, ali oni je ipak podučavaju. Barem su shvatili činjenicu da bez predigre seksualni odnos ne može dosegnuti vrhunac. No, ne znaju kako bi podučavali igru nakon odnosa, jer kad muškarac dosegne vrhunac, više nije zainteresiran. Završio je i obavio posao. Da bi se mogao posvetiti igri nakon odnosa mora biti romantičan i poetičan, mora znati osjetiti zahvalnost. Žena ili muškarac koji su vas doveli do vrhunca zaslužuju zahvalnost, a igra nakon odnosa vaša je zahvalnost. Ako nakon odnosa nema ničega, to jednostavno znači da je vaš odnos nepotpun. Nepotpun seks uzrok je svih nevolja kroz koje čovjek prolazi. Seks može donijeti orgazam samo ako su predigra i igra nakon odnosa potpuno uravnotežene. Samo ako postoji ta ravnoteža, vrhunac se pretvara u orgazam.
Morate razumjeti riječ »orgazam«. To znači da organski sudjeluje čitavo vaše biće - tijelo, um i duša. Tada vrhunac postaje trenutak meditacije. Ako seks na kraju ne postaje trenutak meditacije, smatram da ne znate što seks jest. Samo ste čuli za to ili ste čitali o tome, a ljudi koji pišu o seksu također ništa ne znaju o njemu. Pročitao sam stotine knjiga o seksologiji čije se autore smatra velikim stručnjacima, a oni i jesu »stručnjaci«, ali ništa ne znaju o skrivenom hramu u kojemu cvjeta meditacija. Kao što se djeca rađaju iz običnog seksa, iz iznimnog seksa rađa se meditacija.
1 životinje mogu imati mlade, u tome nema ničega posebnog. No, samo čovjek može stvoriti iskustvo meditacije kao središte svog orgaz- mičkog osjećaja. To je moguće samo ako je mladima od četrnaeste do dvadeset prve dopuštena romantična sloboda.
Od dvadeset prve do dvadeset osme godine slijedi razdoblje kad se mladi mogu smiriti. Tada mogu odabrati partnera. Sada su i sposobni odabrati, jer nakon iskustva kojeg su stekli tijekom protekla dva ciklusa razvoja sada mogu izabrati pravog partnera. Riječ je o nečemu sličnijem osjećaju, a ne matematici, astrologiji, čitanju dlana, Ji Dingu ili bilo čemu drugome. To je osjećaj. Nakon druženja s mnogim ljudima nešto nenadano sjedne na svoje mjesto, što se nikada prije nije dogodilo. To se događa s posvemašnjom sigurnošću i tako apsolutno da u to nikada ne

P r i r o d n i s t u p n j e v i ž i v o t e l j u b a v i
možete sumnjati. Čak i ako pokušate sumnjati, nećete moći, jer je osjećaj sigurnosti neizmjeran. S tim osjećajem se odlučujete za partnera.
Otprilike između dvadeset prve i dvadeset osme godine, ako se sve odvija onako kako sam opisao, bez uplitanja drugih, odlučujete se za partnera.
Najugodnije životno razdoblje je ono od dvadeset osme do trideset pete - najradosnije, najspokojnije i najuskladenije, jer su se dvije osobe počele stapati i pretapati jedna u drugu.
Od trideset pete do četrdeset druge otvaraju se nova vrata i slijedi novi korak. Ako ste do trideset pete osjećali dubok sklad, orgazmički osjećaj u kojemu ste otkrili i meditaciju, tada ćete od trideset pete do četrdeset druge jedno drugome sve više pomagati da pronađete tu meditaciju i bez seksa, jer tada vam se seks počinje činiti djetinjastim i nezrelim.
U četrdeset drugoj godini čovjek bi točno trebao znati tko jest. Od četrdeset druge do četrdeset devete upušta se sve dublje u meditaciju, sve dublje u sebe i pomaže partneru ili partnerici da postigne to isto. Partneri postaju prijatelji. Više ne postoje muž i žena, to je vrijeme prošlo. To je unijelo bogatstvo u vaš život, a sada se budi nešto još uzvišenije od ljubavi, prijateljstvo, suosjećajan odnos u kojemu drugoj osobi pomažete da se spusti dublje u vlastitu nutrinu, da postane što neovisnija, da postane osamljenija, kao da ste dva visoka stabla koja stoje odvojeno, ali blizu jedno drugoga, ili dva stupa u hramu koja podupiru isti krov - stoje blizu jedno drugome, ali su odvojeni, neovisni i sami.
Od četrdeset devete do pedeset šeste ta samoća postaje središte vašega postojanja. Sve ostalo u životu gubi smisao. Jedino smisleno u životu što vam je ostalo jest samoća.
Od pedeset šeste do šezdeset treće postajete apsolutno ono što trebate postati, vaš potencijal cvjeta i od šezdeset treće do sedamdesete počinjete se pripremati za napuštanje tijela. Sada znate da niste tijelo, a znate da niste ni um. Negdje oko trideset pete godine postali ste svjesni tijela kao nečega odvojenog od vas. Oko četrdeset devete postali ste svjesni da je i um nešto odvojeno od vas. Sada otpada sve ostalo osim vaše svijesti. U vama ostaje samo čista svijest, plamen svjesnosti, a to je priprema za smrt.
Sedamdeset godina prirodan je životni vijek ljudskih bića. Ako se stvari kreću tim prirodnim tijekom, tada čovjek umire ispunjen neizmjernom radošću, dubokim zanosom, blagoslovljen smislenim životom, svjestan da je barem jedan čovjek pronašao svoj dom. Zbog

toga bogatstva i ispunjenja čovjek je sposoban blagosloviti čitavo svoje postojanje. Več i sam boravak uz takvu osobu u trenutku njezine smrti uzvišena je prilika. Dok osoba napušta tijelo osjetit ćete kao da se na vas spuštaju nevidljivi cvjetovi. Ne možete ih vidjeti, ali ih osjećate. To je čista radost, tako čista da vam mijenja čitav život i ako je samo malo okusite.

Svijeća svjesnosti
Netko je upitao: »Kako se otputiti na putovanje prema ljubavi?« Čim postavite takvo pitanje, putovanje je već otpočelo i vi ste krenuli. Morate shvatiti da ste vi, makar niste svjesni, na putovanju i zbog toga imate osjećaj da tek morate krenuti. Prepoznajte taj osjećaj, postanite ga svjesni. Samo prepoznavanje postaje početak.
Uvijek se krećete, idete nekamo - svjesno, nesvjesno, dobrovoljno, nevoljko, ali ipak se krećete - neka uzvišena sila neprestano djeluje u vama. Postojanje evoluira i neprestano nešto stvara u vama. Stoga ne trebate pitati kako započeti putovanje, nego kako ga prepoznati. Putovanje je već otpočelo, samo to niste prepoznali.
Stablo, primjerice, odumire, ali toga nije svjesno. Ptice i životinje umiru, ali to ne znaju. Samo ljudska bića znaju da moraju umrijeti, a čak je i ta spoznaja zamagljena i nejasna. Isto je i sa životom - ptice su žive, ali to ne znaju. Kako možete spoznati život, ako niste upoznali smrt? Kako možete znati da ste živi ako ne znate da ćete umrijeti? Obje spoznaje dolaze istodobno. Ptice, životinje i stabla žive, ali nisu svjesni da su živi.
Ljudsko biće donekle shvaća da će umrijeti, ali ta spoznaja ostaje maglovita, skrivena gustim dimom. Isto vrijedi i za život: živi ste, ali ne znate točno što znači biti živ. I ta je spoznaja zamagljena i nejasna. Kad govorim o prepoznavanju, pri tome mislim da postajete svjesni što je ta životna energija koja se već ostvaruje. Kad postanete svjesni vlastitog postojanja, to je početak putovanja prema ljubavi. Ako stignete do točke gdje ste apsolutno svjesni, tako da oko vas ne postoji nijedna čestica tame, to je kraj putovanja. Zapravo, putovanje nikada ne započinje i nikada ne završava. Nastavit ćete i nakon kraja, ali tada će putovanje imati posve drukčiji smisao i posve drukčiju kvalitetu: pretvorit će se u čisti zanos. Trenutačno je puka nevolja.
»Kako otpočeti putovanje prema ljubavi?« Postanite svjesniji svojih postupaka, svojih odnosa, svojih kretanja. Pokušajte postati svjesni svega što radite, čak i tako običnih stvari kao što je šetnja ulicom.

Pokušajte koračati posve svjesni što činite. Buddha je svojim učenicima običavao govoriti: »Kad napravite korak desnom nogom, zapamtite, to je sad desna noga, a kad napravite korak lijevom, zapamtite da je to sad lijeva noga. Kad udahnete, zapamtite: 'Sada udišem.' Kad ispustite zrak, zapamtite: 'Sada izdišem.' Ne morate izgovarati te riječi. Ne morate reći 'Udišem', nego samo postanite svjesni da dah sad ulazi u vas. Sad vam se obraćam, pa moram koristiti riječi, ali dok postajete svjesni ne morate izgovarati riječi, jer su riječi dio dima. Ne koristite se riječima, samo osjećajte kako dah ulazi i ispunjava vam pluća, a onda izlazi iz vas. Samo promatrajte i uskoro ćete doći do prepoznavanja, do uzvišenog prepoznavanja da ne udišete i ne izdišete samo zrak, nego sam život. Svaki dah koji udišete jest život koji vas ispunjava svojom energijom. Svaki dah koji izdišete trenutačna je smrt. Sa svakim dahom umirete i ponovno se rađate. Svaki je dah raspeće i uskrsnuće.«
Dok promatrate disanje, upoznat ćete krasan osjećaj povjerenja.
Kad izdišete, ne postoji sigurnost da čete ikada više moči ponovno udahnuti. Gdje je tu sigurnost? Tko vam to jamči? Tko može jamčiti da čete biti u stanju ponovno udahnuti? No, postoji svojevrsno duboko povjerenje. Znate da čete ponovno udahnuti. Inače bi disanje postalo nemoguće. Kad biste se uplašili i upitali: »Tko zna postoji li sigurnost da ču biti u stanju ponovno udahnuti ako ispustim zrak i ako proživim tu malu smrt? Ako ne mogu ponovno udahnuti, tada je bolje i da ne ispustim zrak«, i tada biste odmah umrli. Kad biste prestali disati, umrli biste. No, ne prestajete s disanjem, jer osjećate duboko povjerenje. To povjerenje dio je života, dio ljubavi. Tome vas nitko nije naučio.
Kad dijete tek počinje hodati u njemu postoji neizmjerno povjerenje da će biti u stanju hodati. Nitko ga tome nije učio. Jednostavno je vidio da i drugi ljudi hodaju i to je sve. No, kako dijete može doći do zaključka da će moći hodati? Dijete je maleno. Ljudi su veliki, divovi u usporedbi s djetetom, a ono zna da će pasti svaki put kad ustane, ali se ipak trudi. Povjerenje je usađeno u nas. Prožima svaku stanicu života. Dijete pokušava i mnogo puta padne, ali uvijek iznova pokušava. Jednoga dana prevagnut će povjerenje i dijete će početi hodati.
Ako promatrate svoj dah, postat ćete svjesni dubokog sloja povjerenja, suptilnog povjerenja u život bez ikakvih dvojbi i oklijevanja. Dok svjesno hodate postupno čete postati svjesni da ne hodate vi, nego da se hodanje odvija samo. To je vrlo suptilan osjećaj da se život kreče kroz vas, a ne da se vi krećete. Kad osjetite glad, ako ste svjesni, uvidjet čete da je to život gladan u vama, a ne vi sami.

S v i j e ć a s v j e s n o s t i
što više promatrate postajat ćete sve svjesniji činjenice da postoji samo jedno što možete nazvati svojim, a to je uloga svjedoka. Sve ostalo pripada svemiru, vama pripada samo svjedočenje. No, kad postanete svjesni svjedočenja, rastvara se čak i pomisao o »ja«. Ni to ne pripada vama. To je dio tame, dio zamagljenosti koja se okupila oko vas. Kad sve obasja čista svjetlost, kad se nebo otvori, oblaci nestanu, a sunce blista, ne postoji mogućnost za ideju o postojanju »ja«. Tada jednostavno postoji svjedočenje. Ništa ne pripada vama. To svjedočenje cilj je putovanja.
Kako krenuti na putovanje? Počnite tako što ćete sve više svjedočiti. Što god radite, činite to s dubokom budnošću; tada čak i sitnice postaju svete. Kuhanje i čišćenje postaje sveto, postaju duhovna praksa. Nije važno što radite, nego kako to činite. Pod možete prati poput robota, mehaničke naprave. Morate ga očistiti pa ga čistite. Tako propuštate nešto lijepo. Tada tratite te trenutke i samo perete pod. Pranje poda može biti sjajno iskustvo, a vi ga propuštate. Pod je čist, ali ono što se moglo dogoditi u vama nije se dogodilo. Da ste bili svjesni, ne bi samo pod bio čist, nego biste i vi osjetili duboko pročišćenje.
Perite pod potpuno svjesni, obasjani svjesnošću. Radite, sjedite ili hodajte, ali neka se kroz sve provlači neprekinuta nit: neka što više trenutaka u vašem životu bude obasjano svjesnošću. Neka svijeća svjesnosti plamti u svakom trenutku, u svakom činu. Kumulativni učinak te svjesnosti donosi prosvjetljenje. Kumulativni učinak svih trenutaka zajedno, svih svjećica zajedno, postaje uzvišeni izvor svjetlosti.

Drugi dio Ljubav je lahor
Kako iz ljubavne veze uzeti najviše što možemo
Nemojte misliti da ljubav mora biti trajna i da će vam zbog toga ljubavni život biti još ljepši; danas ste zajedno, a sutra ćete se možda morati rastati.
Ljubav u vaš dom dolazi poput svježeg, mirisnog lahora, ispunjava ga svježinom i mirisom, ostaje koliko god joj njezino postojanje dopušta, a onda odlazi. Ne biste trebali pokušavati zatvoriti sva vrata, inače će svjež lahor izgubiti svoju svježinu. U životu se sve mijenja i promjena je prekrasna, jer vam pruža uvijek nova iskustva, sve veću svijest, sve veću zrelost.

Besmislice u vašoj glavi
Ljubav je jedina religija, jedini Bog, jedini misterij kojeg treba proživjeti i razumjeti. Kad shvatite ljubav, shvatili ste sve mudrace i sve mistike svijeta. Nije to nešto teško. Jednostavno je poput otkucaja vašega srca ili disanja. Ta spoznaja je u vama, ne dobivate je od društva. Evo što želim naglasiti: ljubav dobivate rođenjem, ali je, dakako, nerazvijena, kao što je nerazvijeno i sve ostalo. Dijete mora rasti.
Društvo iskorištava tu prazninu. Djetetovoj ljubavi treba vremena da izraste, a društvo u međuvremenu oblikuje um djeteta lažnim idejama o ljubavi. Kad postanete spremni istraživati svijet ljubavi, ispunjeni ste besmislenim idejama o ljubavi, tako da nema mnogo nade da ćete biti u stanju otkriti izvornu ljubav, a odbaciti lažnu.
Svakom se djetetu u čitavom svijetu govori na tisuću svakojakih načina da je ljubav vječna: kad jednom nekoga zavolite, zauvijek ćete ga voljeti. Ako volite nekoga, a kasnije otkrijete da ga više ne volite, to samo znači da ga uopće nikada i niste voljeli. To je jako opasna ideja. Govori vam da je ljubav trajna, a u životu ništa nije trajno. Cvijet procvjeta ujutro, a do navečer uvene.
Život se neprestano razvija, sve se mijenja i kreće. Ništa nije statično, ništa nije trajno. Dobili ste ideju o trajnoj ljubavi, a ta će ideja uništiti čitav vaš život. Od neke nesretnice ćete očekivati trajnu ljubav, a ta će žena očekivati trajnu ljubav od vas.
Tako ljubav postaje manje važna od trajnosti. A ljubav je tako nježan cvijet da je ne možete prisiliti da bude trajna. Možete dobiti plastičan cvijet, i upravo to ljudi imaju - brak, svoju obitelj, svoju djecu, rođake - sve je to plastično. Plastika posjeduje duhovnu kvalitetu: trajna je. Stvarna ljubav nesigurna je kao što je nesiguran i život. Ne možete reći da ćete i sutra biti ovdje. Ne možete reći čak ni to hoćete li preživjeti sljedeći trenutak. Život vam se neprestano mijenja - od djetinjstva do mladosti, od zrelog doba do starosti i do smrti - stalno se mijenja.
Promijenit će se i stvarna ljubav.
Ako ste prosvijetljeni, moguće je da se vaša ljubav uzdigla onkraj uobičajenih životnih zakona. Niti se mijenja, niti je trajna. Jednostavno

40 B I T I U L J U B A V I
postoji. To više nije pitanje kako treba voljeti, jer vi ste postali ljubav sama, stoga sve radite s ljubavlju. Nije riječ o tome da činite konkretna djela iz ljubavi, nego što god učinite, kroz vas zrači ljubav. No, prije nego što dosegnete prosvjetljenje vaša će ljubav biti ista kao i sve ostalo: promjenjiva.
Ako vam je jasno da će se promijeniti, da bi se vaš partner ponekad mogao zainteresirati za nekoga drugog i da vi morate imati razumijevanja i ljubavi, biti brižni i dopustiti partneru ili partnerici da slijede svoje osjećaje, tada je to za vas šansa da partnerima dokažete da ih volite. Volite ih, makar oni zavole nekoga drugoga. To nije važno. Ako imate razumijevanja, može se dogoditi da vaša ljubav bude doživotna, ali zapamtite da neće biti trajna. Imat će svoje uspone i padove i mijenjat će se.
To je jednostavno za shvatiti. Kad ste nekoga zavoljeli bili ste previše mladi, niste imali iskustva. Kako vaša ljubav može ostati ista i onda kad postanete zrela osoba? I vaša će ljubav sazrijevati. A kad ostarite, vaša će ljubav imati drukčiju nijansu. Ljubav će se mijenjati, a povremeno će joj biti potrebna prilika za promjenu. U zdravom društvu moći ćete iskoristiti tu priliku, a da se vaš odnos s drugom osobom ne okonča.
No, također je moguće da ćete mnogo puta u životu morati mijenjati ljubavnike. U tome nema nikakva zla. Zapravo, mijenjanjem mnogih ljubavnika život će vam biti bogatiji, a kad bi se svi ljudi na svijetu pridržavali onoga što govorim o ljubavi, njihov život bio bi bogatiji.
No, pogrešna ideja uništava takvu mogućnost. Onog trenutka kad vaš partner pogleda drugu ženu, samo ako je pogleda, i ako u njegovim očima vidite da mu se svidjela, poludjet ćete. Morate razumjeti da je to vaša želja ako muškarac više ne bude zainteresiran za lijepe žene na ulici, za prekrasne glumice u filmovima. Vi želite da ga ne zanima nitko drugi osim vas. No, ne razumijete ljudsku psihologiju. Ako ga ne zanima nijedna žena na ulici ili na filmu, zašto biste ga zanimali vi? Njegovo zanimanje za žene jamči vam da je zainteresiran i za vas, da još postoji mogućnost za nastavak vaše ljubavi.
No, vi se ponašate upravo suprotno. Muškarci nastoje da njihove žene ne budu zainteresirane ni za koga osim njih samih. Oni bi trebali biti njihova jedina žarišna točka, samo bi na njih trebale biti usredotočene. Žene zahtijevaju to isto i onda izluđuju jedni druge. Ako se usredotočite na jednu jedinu osobu, to vas mora odvesti u ludilo.
Da bi vam život bio laganiji i zaigraniji, morate biti prilagodljivi. Morate se prisjetiti da je sloboda najuzvišenija vrijednost te da ljubav koja vam ne daje slobodu uopće nije ljubav.

Sloboda je mjerilo: ispravno je sve što vam daje slobodu, a sve što je uništava, pogrešno je. Ako možete zapamtiti to mjerilo vaš će život polagano krenuti pravim smjerom na svim područjima: u odnosima, u meditaciji, stvaralaštvu i svemu što jeste.
Odbacite stare, ružne ideje. U Indiji su, primjerice, milijuni žena žive spaljene na pogrebnoj lomači svojega supruga. To pokazuje da je posesivnost muža bila tako golema da ne samo što je ženu želio posjedovati dok je bio živ, nego se plašio onoga što bi se dogodilo i kad umre! Tada više ne bi bio sposoban ništa poduzeti, pa je bolje da ženu povede sa sobom.
To se primjenjivalo samo na žene - tijekom deset tisuća godina nijedan jedini muškarac nije skočio na pogrebnu lomaču svoje žene. Sto to znači? Zar znači da samo žene vole muškarce, a muškarci ne vole žene? Znači li to da žena nema vlastiti život? Zar ona živi samo kroz život svojega muža, a kad muž umre, i ona mora umrijeti?
Takve su besmislene ideje utisnute u vašu glavu. Neprestano ih morate odbacivati. Kad god opazite neku besmislicu u svojoj glavi, očistite je, odbacite je. Ako vam je u glavi sve čisto i jasno, bit ćete u stanju pronaći rješenja svakog problema koji vam se u životu pojavi.
Slijede pitanja koja oslikavaju ovu ideju.
B e s m i s l i c e u v a š o j g l a v i 41
Nedavno sam spoznala da ne mogu ni pogledati muškarca, a kamoli ga voljeti. Prihvatila sam majčino bijesno ponašanje prema muškarcima. Kad mi muškarac priđe sa svojom ljubavlju, ja pobjegnem, a to ga potiče da juri za mnom. Igra koju igram jako je ružna. Molim vas, pomozite mi da se oslobodim tog smeća, da budem u stanju pogledati muškarce i spoznati njihovu ljepotu, njihove darove i njihovu ljubav.
Ako se uistinu želite osloboditi tog smeća, morate biti svjesni da je u tom smeću i vaša majka, a to će vas zaboljeti. Vaša vas je majka otrovala. Gotovo 90 posto problema i nevolja pojavljuje se zbog vaših majki, jer dijete raste u majčinoj utrobi. Još dok je dijete u maternici, na njega utječu majčina raspoloženja i emocije. Ako je majka neprestano ljuta, tužna.

neraspoložena i frustrirana, ako ne želi dijete, a muž je prisiljava da ga rodi, ako je zatrudnjela protiv svoje volje, to će utjecati na temeljno tkanje djetetova uma. Dijete je u nastajanju. Na njega ne utječu samo krv i meso majke, nego i njezina psihologija.
Stoga trudna žena mora biti jako pažljiva, jer se u njoj stvara novi život. Sve što radi - ako se svađa s mužem ili susjedima ili je zbog nečega razočarana - truje djetetov um u samom korijenu. Čak i prije rođenja dijete već dobiva predrasude.
Nije samo vaša majka ljuta na muškarce. Većina žena je ljuta na svoje muževe. Isto vrijedi i za muškarce. Većinom su bijesni na svoje žene. No, očeva ljutnja ne utječe toliko na dijete, jer dijete raste u majčinoj utrobi, počinje rasti u majčinoj sjeni, a ne u očevoj. Otac ostaje samo povremeni posjetitelj. Ujutro možda poljubi dijete i potapše ga na odlasku u ured. Navečer možda priđe i malo popriča s djetetom; inače dijete čitavog dana sve uči od svoje majke.
Zbog toga i kažemo »materinji jezik«, jer otac nema šanse obratiti se djetetu dok je majka prisutna. Majka govori, otac sluša, a dijete jezik uči od majke. I to ne samo jezik, nego i sve njezine stavove.
No, životom kakvim smo dosad živjeli uglavnom upravljaju muškarci. Ovo je društvo koje su stvorili muškarci i stoljećima u njemu nije bilo mjesta za žene. Zato i jest čudno što žene ne osjećaju naklonost prema drugim ženama. Ali i njihov je um uvjetovan, i to tako da osjećaju naklonost prema muškarcu.
Ponekad se također dogodi, kao što se dogodilo i ženi koja je postavila pitanje, da žena duboko u sebi nosi majčine osjećaje. Majka je bila protiv muškaraca, a i zašto ne bi bila, kad za to ima dovoljno razloga. Takvi su osjećaji posve utemeljeni, ali oni neće pomoći ljudskome društvu ili stvoriti bolju budućnost.
Prošlost je prošlost. Trebali biste muškarce promatrati na posve nov način, a osobito sada, kad uvelike nastojimo razotkriti uvjetovanosti i osloboditi se hipnoze. Morate odbaciti svo smeće koje nosite u sebi. Morate se osloboditi tereta i postati lagani, kako biste mogli dosegnuti vlastito razumijevanje i vlastite uvide.
Mnoge su žene obrazovane. One su financijski sposobne biti neovisne, a inteligentne su koliko i bilo koji muškarac. Nema potrebe da budu bijesne na muškarce. Ako je vaša majka bila bijesna, možda je to stoga što nije bila obrazovana ili nije mogla biti financijski neovisna. Željela je poletjeti otvorenim nebom, ali je živjela u kavezu. Vi ne živite tako.

B e s m i s l i c e u v a š o j g l a v i
To je jedan od razloga zbog kojeg se ne mogu obraćati većini ljudi u Indiji: muškarci me ne žele slušati, jer se suprotstavljam njihovoj dominaciji i moći. A žene me ne mogu razumjeti, jer nisu obrazovane. Čak i ako me shvate, nisu financijski sposobne biti neovisne i ne mogu se pobuniti protiv društva koje su utemeljili muškarci. U najvećem dijelu Indije ne postoji pokret za oslobođenje žena, o tome se čak i ne govori. Nijedna žena nikada nije ni pomislila da postoji mogućnost oslobođenja. Izgubile su svaku nadu.
No, mnoge su žene u drukčijoj situaciji. Mnoge žive u zemlji u kojoj žene mogu dobiti obrazovanje, a samim tim su sposobne biti financijski neovisne. Ne moraju biti domaćice i nije im prijeko potrebno da se udaju. S muškarcem kojega vole mogu živjeti i izvan braka.
Žena se mora boriti, mora brak pretvoriti u apsolutno osobnu stvar u koju se nitko nema pravo miješati - ni vlada, ni država, ni društvo.
Mnoge žene danas žive posve drukčije od svojih majki. Glupo je da one i danas njeguju majčin bijes i njezino mišljenje. Jednostavno joj oprostite i zaboravite je, jer ako nastavite njegovati tu uvjetovanu ljutnju prema muškarcima, nikada se nećete osjećati cjelovitima, jer žena ili muškarac koji nisu u stanju voljeti ostaju nepotpuni i frustrirani.
Takvi osjećaji stvaraju začarani krug. Bijes vam ne dopušta da volite, jer biste u ljubavi morali odbaciti bijes prema muškarcima i prihvatiti potpunu suprotnost, umjesto bijesa i mržnje - ljubav. Za takav kvantni skok potrebna je hrabrost. Začarani krug sastoji se u tome što vas vaš bijes uvjetuje tako da ne možete voljeti muškarce, a budući da ih ne možete voljeti, postajete sve frustriranije, a zbog te frustracije postajete sve više ljute. Bijes stvara frustraciju, od frustracije postajete sve nasilnije prema muškarcima. Taj se začarani krug sve više produbljuje. Doima se gotovo nemogućim izbaviti se iz njega.
Morate krenuti od samoga početka. Najprije pokušajte shvatiti da je vaša majka živjela u različitim uvjetima. Možda je njezin bijes bio opravdan. Vaša je situacija drukčija i posve je nerazumno nositi majčine osjećaje u sebi. Morate živjeti svoj život, a ne majčin. Majka je patila, ali zašto biste vi željele povećati patnju u svijetu? Zašto želite biti mučenice?
Prema majci trebate osjećati suosjećanje. Ne pokušavam vas navesti da budete ljute na majku zato što vas je obilježila. To bi značilo da i dalje njegujete bijes, samo ste promijenile objekt, pa više niste bijesne na muškarce, nego na majku. Potrebno je zapravo potpuno odbaciti bijes. Vašoj je majci potrebno vaše suosjećanje. Ona je zacijelo patila

i zbog toga se u njoj rodio bijes. No, vi ne patite. Vi možete odbaciti ljutnju i pogledati muškarce kao da ih gledate prvi put. Ako su njihovi očevi nanosili bol ženama, oni sami to nisu u stanju popraviti. Sto je bilo, bilo je. Sada muškarci duboko u duši mogu osjećati kao da se ispričavaju ženama za ono što su muškarci napravili. Oni su potpuno drukčija vrsta ljudi.
Pokušavam stvoriti što više mogućnosti za oblikovanje nove vrste ljudskoga bića koja više nije okaljana prošlošću, koja je prekinula s prošlošću. To je težak posao, kao da udarate glavom o zid. No, odlučio sam da ću nastaviti udarati, jer imam povjerenja u svoju glavu. Zid je k tome jako star i prastar. Udarci me bole, ali jednoga dana zid mora pasti, jer njegovo je vrijeme okončano. Ionako je postojao dulje nego što je trebao.
Stoga više meditirajte i budite svjesni kad vam se počne obraćati glas vaše majke. Polagano uspavajte taj glas. Ne slušajte ga, jer će vam uništiti čitav život. Morate naučiti voljeti. A kad dobije ljubav, muškarac postaje uljudniji i blaži, pravi gospodin. Grube osobine se ublažavaju i on postaje mekši. Zbog ljubavi žena počinje cvjetati, inače ostaje zatvoreni pupoljak. Svoje latice otvara samo u ljubavi, samo kad se uzdiže sunce ljubavi. Oči joj dobivaju novu dubinu i nov sjaj, a na licu joj lebdi radost. Ljubav ju je posve preobrazila te je sazrela.
Stoga se otarasite uvjetovanja koje vam je majka nesvjesno predala. Vi ste ga nesvjesno i prihvatili. Možete ga se osloboditi kad ga postanete svjesni. Dobar je početak postavljanje pitanja. To je buđenje svijesti, sama abeceda svijesti. Mnogo toga morate napraviti da biste potpuno promijenili svoje misli, kako biste postali novi, neuvjetovani, otvoreni i ranjivi.
Igrali ste ružnu igru zbog takvoga uvjetovanja vi: kad god vam se muškarac približio sa svojom ljubavlju, vi biste pobjegli, što je njega, posve prirodno, navodilo da juri za vama. Uživali ste u tome da juri za vama. Svaka žena uživa u tome. To je ružno, a vi niste svjesni dubljih implikacija takvoga ponašanja. To znači da ste postali plijen, a muškarac je lovac koji lovi divljač. Vi i nesvjesno muškarcu prepuštate nadmoćan položaj. Tradicija vas je uvjetovala da inicijativu u ljubavi trebaju imati muškarci, a ne žene, jer se to protivi ženskoj ljupkosti. Sve su to besmislene ideje. Zašto biste od samoga početka zauzimale drugo mjesto? Ako volite muškarca, zašto biste čekale? Poznajem mnoge žene koje su godinama čekale, želeći da muškarac napravi prvi korak. No, zaljubile su se u takve muškarce koji nisu bili spremni za to.

Poznajem ženu iz Mumbaija koja se bila zaljubila u J. Krishnamurtija. Čitavoga se života nije udala, čekajući da Krishnamurti napravi prvi korak. Ona je jedna od najljepših žena ondje, ali J. Krishnamurti je posve zadovoljan sam sa sobom i ne treba mu nitko drugi da ga upotpuni. Nikada nije napravio prvi korak. Žena ga, dakako, nije mogla napraviti zbog tisuća godina uvjetovanosti, jer to ne pristaje ženskoj ljupkosti, to je »primitivno«.
Uistinu nema nikakva razloga zbog kojega bi žena morala čekati da muškarac preuzme inicijativu. Ako žena nekoga voli, trebala bi napraviti prvi korak i ne bi se smjela osjećati poniženom ako muškarac nije voljan. Takvo ponašanje značilo bi da su jednaki. To su sitnice koje će omogućiti oslobođenje žene.
No, žena oduvijek pokušava biti »plijen«. Privlači muškarca, na sve ga načine pokušava zanijeti svojom ljepotom, odjećom, parfemom, frizurom, čime god može. Zavodi muškarca, a kad ga uspije privući, fada pobjegne. No, ne bježi previše hitro. Osvrće se da vidi prati li je momak ili ne. Ako on zaostane, pričekat će ga. Kad joj se ponovno približi, ona će opet pobjeći.
To je glupost. Ljubav bi trebala biti otvorena. Ako nekoga volite, izrazite svoju ljubav i recite drugoj osobi: »Ne moraš pristati. Poštovat ću tvoje odbijanje. To je samo moja želja. Ne moraš mi reći da protiv svoje volje, jer bi to moglo biti opasno ako prema meni ne osjećaš ljubav. Naš bi život mogao postati potpun samo ako me voliš.«
Zaljubljeni s lakoćom mogu meditirati. Meditacija i ljubav su tako bliske pojave da će vas preplaviti energije ljubavi ako počnete meditirati. Ako se uistinu zaljubite u nekoga tko vas voli, energije meditacije se pojačavaju. Ta su dva iskustva duboko povezana. Stoga preporučujem i jedno i drugo.
Slušao sam vas kako govorite o egu i o tome kako čovjek, ako je svjestan, može uvidjeti da ego ne postoji. No, sad mi je jasno da nikada nisam osobito obraćao pažnju na svjesnost. Možete li mi, molim vas, pokazati kako da postanem svjesniji?
Ljubav je sama sebi dovoljna, ako nije obična, biološka, instinktivna ljubav. Ako nije dio vašeg ega, ako nije pokušaj da steknete moć i zavladale, ako je vaša ljubav čista radost, radovanje postojanju druge osobe

bez ikakva razloga, puka radost, tada će tu čistu ljubav svijest pratiti poput sjene. Ne morate brinuti o svijesti.
Postoje samo dva puta: ili postajete svjesni, a tada vas ljubav prati poput sjene, ili ste toliko ispunjeni ljubavlju da svijest dolazi sama. To su dvije strane iste medalje. Ne morate brinuti o drugoj strani. Samo se držite jedne i druga vam ne može pobjeći. Mora se pojaviti.
Put ljubavi je lakši, vedriji, put ljubavi je bezazlen i jednostavan.
Put svijesti je nešto naporniji. Onima koji ne mogu voljeti preporučujem put svjesnosti. To su ljudi koji ne mogu osjetiti ljubav, jer im se srce pretvorilo u kamen. Odgoj, kultura i društvo uništili su njihovu sposobnost voljenja, jer ovim svijetom ne upravlja ljubav, nego lukavost. Da biste uspjeli u ovome svijetu nije vam potrebna ljubav, nego tvrdo srce i oštar um. Zapravo, srce vam uopće nije potrebno.
U ovome svijetu ljudi sa srcem se slamaju, drugi ih izrabljuju i nanose im patnju. Svijetom upravljaju lukavi, pametni, bezdušni i okrutni ljudi. Društvom se upravlja na takav način da svako dijete počinje gubiti srce, a energija mu se usmjerava izravno prema glavi. Srce se zanemaruje.
Znate za drevnu prispodobu s Tibeta; kako se u početku vremena srce nalazilo točno na sredini tijela. No, budući da su ga ljudi neprestano gurali sa strane, da im ne smeta, sada se više ne nalazi na sredini. Sad mora čekati pokraj ceste. »Ako ću ti jednoga dana biti potreban, ovdje sam.« Ali srce ne dobiva ljubav i ohrabrenje, nego ga samo osuđuju.
Ako nešto napravite i kažete: »To sam napravio jer sam osjetio potrebu«, svi će se nasmijati: »Osjetio si? Zar si izgubio razum? Reci nam logičan razlog zbog kojega si to učinio. Osjećaj nije nikakav razlog.«
Čak i ako se zaljubite, morate pronaći razloge zbog kojih ste se zaljubili: zato što ta žena ima lijep nos, oči su joj duboke, tijelo joj je skladno. To nisu razlozi. Nećete sabrati takve razloge na računalu i onda zaključiti da je ta žena vrijedna ljubavi: »Zaljubi se u tu ženu, jer joj je nos dugačak baš koliko treba, ima prikladnu vrstu i boju kose, pravilno je građena. Sto bi više i htio?«
No, nitko se ne zaljubljuje na taj način. Zaljubljenost se jednostavno dogodi. A tada, samo da biste ugodili idiotima koji vas okružuju i dokazali im da niste budala, proračunate sve i tek tada joj se približite. To je razuman, racionalan, logičan korak.
Nitko ne sluša srce.
Um neprestano brblja -bla-bla-bla-bla - da riječi srca ne mogu doprijeti do vas, čak ako ono nešto i kaže. Ne mogu stići do vas. Sajmište u

B e s m i s l i c e u v a š o j g l a v i
vašoj glavi toliko odzvanja da apsolutno nije moguće čuti srce. S vremenom srce prestaje govoriti. Ako ga nikada ne čujete, ako ga uvijek zanemarujete, ono naposljetku utihne.
U ovome društvu predstavom upravlja razum, inače bismo živjeli u posve drukčijem svijetu, koji bi bio ispunjen ljubavlju, u kojemu bi bilo manje mržnje i manje rata i ne bi moglo postojati nuklearno naoružanje. Srce nikada ne bi podržalo razvoj razorne tehnologije. Srce nikada ne bi stupilo u službu smrti. Srce kuca za život.
Zbog cjelokupnog uvjetovanja vašega društva morate odabrati metodu svjesnosti, jer se svjesnost doima posve logičnom i razumnom. No, ako možete voljeti, tada nema potrebe da se uputite dugačkim, tegobnim putem. Ljubav je najkraći i najprirodniji put, tako je lagan da njime može krenuti i maleno dijete. Ne treba mu nikakva vježba. Rađate se sposobni za taj put, ako vas drugi ne iskvare.
No, ljubav bi trebala biti čista. Ne bi smjela biti okaljana.
Iznenadili biste se kad biste znali da engleska riječ »love«, ljubav, dolazi iz jako ružnog korijena sanskrtskog jezika. Dolazi od korijena Jobh. Lobh znači »pohlepa«.
Kad je riječ o običnoj ljubavi, ona je neka vrsta pohlepe. Zbog toga postoje ljudi koji vole novac, vole kuće, vole ovo ili ono. Čak i kad vole ženu ili muškarca, i to je samo njihova pohlepa: žele posjedovati sve što je lijepo. Tu je važna moć. Zbog toga se ljubavnici neprestano svađaju oko takvih sitnica da se oboje stide: »Zbog čega se mi to svađamo!« U mirnim trenucima, dok su zajedno, pitaju se: »Nije li nas opsjeo neki zao duh? To su takve sitnice, posve besmislene.« No, nije riječ o sitnicama: riječ je o tome tko ima moć, tko je dominantniji, čiji se glas jače čuje.
U takvim okolnostima ljubav ne može postojati.
Čuo sam priču o životu Akbara, jednoga od velikih careva Indije. Zanimali su ga nadareni ljudi te je iz čitave Indije okupio devetero ljudi, najnadarenijih genija, koji su bili poznati kao »devet dragulja Akbarova dvora«.
Dok je jednoga dana čavrljao sa svojim savjetnicima, Akbar je rekao: »Sinoć sam razgovarao sa svojom suprugom. Uporno tvrdi da svaka žena dosađuje mužu. Trudio sam se razuvjeriti je, ali ona kaže: 'Poznajem mnoge obitelji, ali nikada nisam upoznala supruga kojemu žena ne zanovijeta.' Sto vi mislite?«, upitao je savjetnike.
Birbal, jedan od njih, reče: »Možda je ona u pravu, jer joj niste mogli dokazati da griješi. I vi ste jedan od muževa kojima žene zanovijetaju.

48 B I T I U L J U B A V I
inače biste je dobro istukli, tako joj dokazavši da ste vi suprug i da vi imate glavnu riječ.«
Akbar odvrati: »To ne mogu učiniti, jer moram živjeti s njom. Lako je nekome savjetovati da istuče ženu. Bi li ti mogao istući svoju?«
Birbal odgovori: »Ne, ne bih mogao, jednostavno prihvaćam da mi žena zanovijeta i da je vaša supruga u pravu.«
No, Akbar reče: »Moramo dokazati je li ovako ili onako. U glavnome gradu zacijelo postoji barem jedan muž kojemu žena ne zanovijeta. Na svijetu ne postoji pravilo koje ne bi imalo iznimaka, a ovo uopće i nije znanstveno pravilo«. Obratio se Birbalu: »Uzmi moja dva prekrasna arapska konja«, od kojih je jedan bio vranac, a drugi bijelac, »i obidi glavni grad. Uspiješ li pronaći barem jednoga muškarca kojemu žena ne zanovijeta, daj mu da bira kojeg konja želi kao poklon od mene«. Ti su konji bili dragocjeni. U to su vrijeme konji bili jako vrijedni, a ta su dva bila medu najljepšima.
Birbal primijeti: »Beskorisno je, ali ako vi tako kažete, ići ću.«
Krenuo je, ali svim su muževima žene dosađivale. Bilo je to jako lako uvidjeti. Birbal bi samo pozvao muža i ženu na ulazna vrata kuće i zapitao muškarca: »Zanovijeta li ti tvoja žena?«
Muškarac bi dobacio pogled ženi i odvratio: »To si me trebao pitati nasamo. Ovakvo pitanje nije dobro, jer će stvoriti nepotrebne probleme. Ne želim uništiti svoj život zbog konja. Samo ti uzmi svoje konje, ne želim nijednoga.«
No, nakon nekog vremena susreo je muškarca koji je sjedio ispred kuće, a dvije su ga žene masirale. Bio je to najbolji hrvač, jako snažan čovjek. Birbal pomisli: »Možda bi ovaj mogao biti taj - može svakoga ubiti, čak i bez ikakva oružja. Da me dohvati za vrat, odmah bi se pozdravio sa životom«. Birbal progovori: »Mogu li ti postaviti jedno pitanje?«
Muškarac ustade i upita: »Pitanje? Kakvo pitanje?«
Birbal upita: »Zanovijeta li ti tvoja žena?«
Muškarac odvrati: »Dopusti najprije da se pozdravimo i rukujemo.« Čvrsto je stegnuo Birbalovu ruku i dodao: »Neću ti pustiti ruku sve dok ti ne poteku suze! Zar se meni usuđuješ postaviti takvo pitanje?«
Birbalu se učini da će umrijeti. Bio je čvrst kao od čelika, ali mu suze iskočiše na oči, pa reče: »Samo mi pusti ruku! Tebi žena ne zanovijeta! Očito sam došao pitanje postaviti pogrešnom čovjeku. No, gdje ti je žena?«
Hrvač pokaže govoreći: »Eno je ondje, priprema mi doručak.« Doručak mu je pripremala sitna ženica.

Žena je bila tako sitna, a muškarac tako krupan, da je Birbal pomislio kako uistinu postoji mogućnost da žena ne zanovijeta takvome muškarcu. Ta on bi je mogao zdrobiti! Stoga reče: »Nema nikakve potrebe da dalje ispitujem. Možeš odabrati kojega želiš od ova dva konja, vranca i bijelca, kao kraljevu nagradu muškarcu kojemu žena ne zanovijeta«.
Upravo u tome trenutku ženica se oglasi: »Da nisi odabrao vranca! Uzmi bijelca, inače će ti prisjesti život!«
Muškarac odvrati: »Naravno da neću, ionako sam namjeravao uzeti bijelca. Samo šuti.«
A Birbal primijeti: »Nećeš dobiti ni bijelca ni vranca. Gotovo je, izgubio si. Čak i tebi žena zanovijeta.«
Borba za prevlast neprestano traje. U takvom ozračju ljubav ne može cvjetati. Muškarac se u svijetu bori za ostvarenje svojih ambicija. Žena se bori s muškarcem, jer se plaši zato što je on čitavog dana izvan kuće. »Tko zna? Možda održava veze s drugim ženama.« Ljubomorna je, sumnjičava, želi biti sigurna da će taj muškarac ostati pod njezinom kontrolom. Tako se muškarac kod kuće bori sa ženom, a izvan kuće sa svijetom. Zar mislite da u takvom svijetu može procvjetati ljubav?
Cvijet ljubavi može procvjetati samo ondje gdje nema ega, gdje nitko ne nastoji dominirati, gdje su ljudi ponizni, kad čovjek ne pokušava nešto postati, nego je spreman biti nitko. Tada svjesnost sama dolazi, a to je najljepši i najneviniji put, put posut cvijećem, put koji vodi pokraj prekrasnih jezera, rijeka, gajeva i zelenila.
Ako vam je srce ispunjeno, zaboravite svjesnost. Ona će sama doći. Svaki korak ljubavi nosi vlastitu svjesnost. Takva ljubav nije bezglava zaljubljenost, nego buđenje istinske ljubavi.
Kako da se žena zaljubi, a ipak ostane usredotočena u sebi i vlastitoj individualnosti?
Ovo je višeslojno pitanje.
Ne razumijete što znači biti usredišten. Osim toga, nemate nikakva iskustva s pojavom ljubavi. To govorim s apsolutnom sigurnošću, jer to dokazuje vaše pitanje.
Ljubav i usredištenost su jedna pojava, a ne dvije. Da ste upoznali ljubav, morali biste biti usredišteni.
Ljubav vam omogućuje da se ugodno osjećate. To može biti ljubav ljubavnika, prijatelja ili izravna i neposredna ljubav prema sunčevom

Osho biti u ljubavi

Empfohlen

Empfohlen

Weitere ähnliche Inhalte

Was ist angesagt?

Was ist angesagt? (20)

Ähnlich wie Osho biti u ljubavi

Ähnlich wie Osho biti u ljubavi (20)

Osho biti u ljubavi