Prezentacija učenika 7.razreda

2. Šta su oblaci?
Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode ili čestica leda (ili oboje) u atmosferi. Topli zrak pun
vlage podiže se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj temperaturi topli zrak
više ne može zadržati vlagu u obliku vodene pare, pa se ona pretvara u malene kapi vode ili
komadiće leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato što se stvaraju na različitim visinama i
temperaturama, potpuno različiti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to, oblaci su sastavljeni od
različitih čestica koje, opet, ovise o temperaturi i visini…..

3. Rodovi oblaka
 Cirusi (Ci) - ledeni, paperjasti oblaci, vlaknastog, koprenastog ili čupavog izgleda s bijelim, često svilenkastim sjajem. Oblačne niti su
katkad ravne, katkad nepravilne i zakrivljene, a katkad zamršeno isprepletene. Krajem dana, neposredno nakon zalaska Sunca, oni
mijenjaju boju u narančastu, žutu, ružičastu i konačno postaju sivi. Oni nikad ne daju oborinu.
 Kondenzirani trag koji ostavljaju zrakopolovi što lete na velikim visinama, zapravo su vrsta cirusnih oblaka. Trag se stvara kad se
vodena para koju ispušta zrakopolov smrzava u ledene kristaliće.
 Cirokumulusi - (Cc) mali ledeni oblaci, slični "ovčicama", sastavljeni od malih, bijelih pjega, kao da nebo prekriva čipka. Raspoređeni su
u više ili manje pravilnim prugama ili skupinama. Širina pojedinih elemenata oblaka ne prelazi 1 stupanj. Kroz rupice se vidi plavo nebo,
među bijelim grudicama, zbog čega oblak može izgledati kao mreža ili pčelinje saće. Ne daje oborine.
 Cirostratusi - (Cs) prozračni i ledeni, nalik mliječnobijeloj, neraščlanjenoj oblačnoj kopreni. Nebo prekrivaju djelomično ili cijelo. Budući
da su tanki na njima se pojavljuje halo (krug - dvor oko Sunca ili Mjeseca). To je skup optičkih fenomena u obliku prstena, luka, križa ili
svijetlećih točaka (lažno Sunce).
 Altokumulusi (Ac) - u tim se bijelim i sivim oblačićima miješaju voda i led. Samo su srednji dijelovi oblaka gušći i deblji, pa izgledaju
tamniji. Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci,
široki 1 do 5 stupnjeva, bitno su širi nego cirokumulusi. Oborina iz altocumulusa ne pada.
 Altostratusi - (As) mješoviti oblaci od vode i leda, djelomično ili potpuno prekrivaju nebo kao jednolik, blago prugast ili ravnomjeran sloj.
Oblaci te vrste tako su debeli da obično potpuno prekriju Sunce i ne uzrokuju halo pojavu (koji vrlo pouzdano najavljuje naoblaku koja
dolazi sa zapada , polako se snižava i donosi oborine).

4. Rodovi oblaka
 Nimbostratusi (Ns) - snježnobijeli oblaci od vode i leda potpuno prekrivaju Sunce kao jednobojni, sivi ili tamnosivi, potpuno zbijeni
sloj. Ispod njega se obično stvaraju mali čupasti oblaci. Tipični oborinski oblak iz kojeg pada mirna i jednolična kiša ili sipi trajni snijeg.
 Stratokumulusi (Sc) - osnova tih sivih do bijelih, grudasto-slojevitih oblaka, sastavljenih od kapljica vode, uvijek je tamna. Kuglaste i
kupaste mase mogu biti i valjkaste ili zaobljene. Pojedini dijelovi mogu biti širi od 5 stupnjeva. Prema fizikalnom sastavu ubrajamo ih u
vodene oblake.
 Stratusi (St) - vodeni oblaci, prekrivaju cijelo nebo, kao jednoličan sivi sloj s gotovo jednolikom donjom granicom. Kad na te plosnate
oblake sija Sunce, kroz njih jasno vidimo njihov obris i nema pojave halo. Stratus na samom tlu nazivamo maglom.
 Kumulusi (Cu) - sastavljeni od vodenih kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a većinom se pojavljuju u oštrim, grudastim oblicima
pa se čine nabreknutima. Najčešće narastu vrlo visoko. Može ih se usporediti s divovskom cvjetačom. Dijelovi oblaka koje obasjava
Sunce su blještavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. Pripada u najljepše oblake.
 Kumulonimbusi (Cb) - teški i gusti vodeni oblaci, koji se protežu u visinu. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih olujnim oblacima.
Gornji ledeni dio toga divovskoga grudastog oblaka obično je spljošten i nalik na perjanicu. Može biti vlaknast ili prugast. Općenito je
kumulonimbus u gornjem dijelu sličan nakovnju.

5. Pojave
 Razlikujemo još i pojave kao što su:
 sedefasti oblaci - pokazuju dugine boje i nalaze se na visinama od 22 – 30 km.
 noktilucentni oblaci - svjetleći noćni oblaci, visina 80 – 90 km.
 oblaci – vrpce ili kondenzacijski tragovi- uski tanki oblaci koji nastaju kao
posljedica zaleđivanja vodene pare iz ispušnih plinova zrakoplova.
 virge (pruge) – nastaju ljeti, kada kiša ne uspije doći do tla, nego odmah ispari zbog
nezasićenosti atmosfere vodenom parom.
 halo - nastaje kada cirusi koji često poput koprene prekriju nebo i na njima se pojavi
prilično rijetka, a izrazita nebeska pojava, prsten oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje
zbog loma i refleksije svjetlosti na kristalima leda u visokim slojevitim oblacima.
Prsten je najčešće blijed ili slabo obojen. U stara vremena ljudi su ga smatrali lošim
nebeskim znakom, koji najavljuje kugu, požare i rat.

6. Vrste oblaka

7. Cirrus (Ci)
Cirrus unccius
 Razdvojeni oblaci u vidu belih, nežnih pramenova ili belih, većim delom belih banaka ili uskih traka. Imaju vlaknast izgled
(nalik na vlasi kose), ili svilast sjaj, ili obe ove karakteristike zajedno. Ime im potiče od starogrčke reči paperjasti.
 Cirrus se obično javlja na nadmorskoj visini između 3 i 8 km u polarnim, između 5 i 13 km u umerenim, i između 6 i 18 km u
tropskim oblastima.

8. Cirrocumulus (Cc)
 Cirrocumulus (Cc)
 Tanak oblačni pokrivač ili tanak sloj belih, neosenčenih oblaka, sastavljen najčešće od sitnih zrnastih ili talasastih oblačnih elemenata,
međusobno stopljenih ili razdvojenih i manje ili više pravilno raspoređenih. Većina ovih elemenata ima prividnu širinu manju od jednog
stepena.
 Cirrocumulus se najčešće javlja na visinama iznad 3 km u polarnim, iznad 5 km u umerenim, i iznad 6 km u tropskim oblastima.

9. Cirrostratus (Cs)
 Cirrostratus (Cs)
 Providan, beličast oblačni veo vlaknastog izgleda (nalik na vlasi kose) ili gladak, koji potpuno ili delimično pokriva nebo. Na
ovim oblacima se obično stvara halo.
 Cirrostratus se najčešće javlja na visinama iznad 3 km u polarnim, iznad 5 km u umerenim, i iznad 6 km u tropskim oblastima.

10. Altocmulus (Ac)
 Altocumulus flocus
 Beo ili siv, ili i beo i siv tanak oblačni pokrivač ili sloj, uglavnom osenčen, sastavljen od elemenata u vidu ljuspica, oblutaka, valjaka itd.
Katkad, delimično vlaknastog ili rasplinutog (difuznog) izgleda, kojii mogu a ne moraju biti stopljeni. Većina pravilno raspoređenih malih
oblačnih elemenata, obično ima prividnu širinu između jednog i pet stepeni.
 Altocumulus se najčešće javlja na visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i između 2 i 8 km u tropskim
oblastima.

11. Altostratus (As)
 Altostratus
 Sivkast ili plavičast oblačni pokrivač ili sloj, izbrazdanog, vlaknastog ili ujednačenog izgleda, koji potpuno ili delimično pokriva nebo i
ima delova koji su dovoljno tanki da se kroz njih Sunce nazire kao kroz matirano staklo. Na Altostratusu se ne stvara halo. Pojmove
kao halo pogledati u dodatku.
 Altostratus se najčešće javlja na visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i između 2 i 8 km u tropskim
oblastima. Često se, međutim, gornji delovi Altostratus-a protežu iznad navedenih gornjih granica od 4,7 i 8 km. Debljina Altostratusa-a
može da bude od 1000 do preko 5000 m.

12. Nimbostratus (Ns)
 Siv oblačni sloj, često taman, koji ima rasplinut izgled zbog manje ili više neprekidnih padavina (kiše ili snega), koje u većini slučajeva
stižu do tla. Debljina ovog oblačnog sloja je svuda toliko velika, da se kroz njega ne može videti Sunce. Ispod sloja ovog oblaka često se
nalaze niski, isprekidani oblaci, koji se ponekad mogu i stapati sa njim.
 Glavna masa Nimbostratus-a se skoro uvek nalazi na nadmorskim visinama između 2 i 4 km u polarnim, između 2 i 7 km u umerenim, i
između 2 i 8 km u tropskim oblastima. Veoma često, baza ovog oblaka je niža od 2 km; neretko njegova gornja površina je iznad
navedenih gornjih granica od 4,7 i 8 km. Nimbostratus je obično deblji od Altostratus-a; njegova debljina se kreće od 2 do 8 km.

13. Stratocumulus (Sc)
 Siv ili beličast, ili i siv i beličast tanak, oblačni pokrivač ili sloj, koji skoro uvek sadrži tamne delove. Sastavljen od
međusobno stopljenih ili razdvojenih elemenata u vidu pločica, oblutaka, valjaka itd. koji nisu vlaknasti (izuzimajući virge-
vidi kasnije). Većina ovih malih, ravnomerno raspoređenih oblačnih elemenata, ima prividnu širinu od pet stepeni.
 Stratocumulus se obično javlja na nadmorskoj visini manjoj od 2 km; njegova debljina se kreće od 500 do 1000 m. Zbog veće
vertikalne razvijenosti, a naročito zbog većeg sadržaja vode, Stratocumulus je tamniji od Altocumulus-a.

14. Stratus (St)
 Stratus
 Oblačni sloj, obično sive boje, prilično ujednačene baze, iz koga može da pada rosulja-sipeća kiša, ledene iglice ili sneg. Kada kroz ovaj
oblačni sloj proviri Sunce, njegove se konture jasno ocrtavaju. Na Stratusu se ne stvara halo, izuzev eventualno, pri veoma niskim
temperaturama. Stratus se ponekad javlja u vidu iskidanih banaka. Ime potiče od grčke reči izduženi.
 Stratus se obično javlja na nadmorskoj visini manjoj od 2 km. Debljina Stratus-a se kreće između 10 i nekoliko stotina metara.

15. Cumulus (Cu)
 Razdvojeni, uglavnom gusti oblaci, jasno ocrtanih kontura, koji se vertikalno razvijaju u oblike narastajućih gomila, kupola ili
tornjeva, čiji pupeći gornji delovi obično podsećaju na karfiol. Delovi ovih oblaka obasjani Suncem najčešće su blistavo beli, a
baza im je relativno tamna i približno horizontalna. Cumulusi ponekad mogu biti iskidani. Samo značenje cumulus, od
starogrčke reči – gomilasti ih lepo opisuje.
 Cumulusi se javljaju u vrlo različitim stepenima vertikalne razvijenosti. Od Cumulus-a humilis-a, sa vertikalnom razvijenošću od
nekoliko desetina do nekoliko stotina metara, preko Cumulus mediocris-a, vertikalne razvijenosti nekoliko stotina metara do
oko dva kilometra, do Cumulus congestus-a čija vertikalna razvijenost ponekad prelazi i 5 km.

16. Cumulonimbus (Cb)
Cumulonimbus capilatus opa
 Moćan i gust oblak velike vertikalne razvijenosti, u obliku planine ili ogromnih tornjeva. Bar jedan deo njegove gornje površine je obično gladak ili
vlaknast, ili izbrazdan i skoro uvek zaravnjen. Ovaj deo se često razvlači u oblik nakovnja ili ogromne perjanice. Ispod baze ovog oblaka, koja je obično
veoma tamna, često se nalaze niski iskidani oblaci, stopljeni sa njim ili ne, i padavine, ponekad u obliku virge. Najmoćniji i najopasniji oblak po
padavinama (uključujuči i zone leda). Po tome mu, samo delimično, konkurišu Cumulusi vrlo visokog razvoja, koji se mogu sresti samo u tropima.
 Baza Cumulonimbus-a se obično nalazi na nadmorskoj visini manjoj od 2 km; njegov vrh često dostiže visine veće od 10 km. Vertikalne razmere
Cumulonimbus-a kreću se od 3 do 15 km.
 Ovako navedeni rodovi su poređani, koliko je to moguće po visini. Osnovica klasifikacije oblaka je u tome da se prepozna njihov rod. Nabrojani rodovi
su istovremeno i prvih deset realnih slučajeva oblaka, jer postoje i takvi, nazovimo ih čisti oblici oblaka, koji imaju samo rod bez vrste i podvrsta i
drugih osobina. To bi bili etalonski tipovi. Relativno retko se susreću. Ipak, prva i najznačajnija činjenica je prepoznati rod.
 Kada su rodovi u pitanju, ima nekoliko pomoćnih informacija koje su vezane za njih, kao najvažniju odliku oblaka. Oblaci se uglavnom nalaze (osnovni
tipovi) na visinama između srednjeg nivoa mora i nivoa tropopauze, tj. do 18 km u tropskim, 13 km u umerenim, i 8 km u polarnim oblastima. Prema
konvenciji, deo atmosfere u kome se oblaci javljaju podeljen je po vertikali na tri sloja ili etaža: gornji, srednji i donji. Slojevi se međusobno preklapaju,
i njihove granice menjaju se sa geografskom širinom.

17. Tablica 1. Visine granica slojeva
Sloj Polarne širine Umerene širine Tropske širine
Gornji 3-8 km 5-13 km 6-18 km
Srednji 2-4 km 2-7 km 2-8 km
Donji Od zemljine
površine
do visine od 2 km
Od zemljine
površine
do visine od 2 km
Od zemljine
površine
do visine od 2 km
U odnosu na slojeve možemo da primetimo sledeće zakonitosti, koje su od koristi prilikom prepoznavanja
rodova oblaka:
1. Gornji sloj – Cirrus, Cirrocumulus i Cirrostratus (visoki oblaci).
2. Srednji sloj – Altocumulus (srednji oblaci).
3. Donji sloj – Stratocumulus i Stratus (niski oblaci).
4. Altostratus se obično nalazi u srednjem sloju, ali često prodire u gornji.
5. Nimbostratus se gotovo stalno javlja u srednjem sloju, ali obično prelazi u druge slojeve.
6. Cumulus i Cumulonimbus obično imaju baze u donjem sloju, ali je njihova vertikalna razvijenost često tolika
da im vrhovi dosežu do srednjeg i gornjeg sloja…..